Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. (1. Pet 1, 15-16)
Mnogi, danas, misle da je svetost poput neke lijepe porculanske vaze, snježnobijele, stavljene u vitrinu, i to još zatvorene iza nekih staklenih vratašca, a tik do nje u dnevnom boravku je haj lajf. Svetost za njih nema veze sa životom. Ona je izvan života. Kraj i gubitak radosti. Statist u ovome svijetu, Svetac je, prema mišljenju takvih, svojevrsni mrtvac, dosadni bogomoljac. Tko bi normalan želio biti bijela porculanska vaza u vitrini, dok je život izvan vitrine.
Mnogi ljudi ni ne žele biti sveti, jer niti znaju što znači biti svet niti znaju što znači da je Bog svet i što je njegova svetost. Svetost je Božja vlastitost, nešto što samo njemu pripada; jedino Bog je svet. Jedno svojstvo Božje svetosti jest milosrđe.
U enciklici Bogat milosrđem sveti Ivan Pavao II piše: „Baš se tu na križu do vrhunca očituje Božja svetost: punina pravednosti i ljubavi – milosrđa. Doista tu je izobilje pravednosti jer je tu Bog-čovjek podnio žrtvu kao naknadu za sve grijehe. Milosrđe nije samo u tome što je grijeh pobijeđen nego u tome što je ljubavi vraćena stvaralačka snaga kojom je čovjeku iznova omogućeno da pristupi punini života i svetosti. Prava spoznaja Boga milosrđa, Boga dobrohotne ljubavi, trajna je i neiscrpiva snaga obraćenja. Obraćenje Bogu uvijek se sastoji otkrivanju njegova milosrđa, to jest one strpljive i dobrostive ljubavi kao što je ljubav Boga Stvoritelja i Boga Oca.“
U milosrđu je u očitovana Božja svetost i ono je upravo to – prvi korak prema istinskom, trajnom obraćenju. Milosrđe je slikovito rečeno, gelender, rukohvat za koji se neprestano moramo držati da bismo stigli do kraja, do svetosti.
+++
Prva definicija milosrđa, prema svetom Ivanu Pavlu II, izrečena u enciklici Bogat milosrđem, glasi: „Milosrđe je sadržaj prisnosti s Gospodinom.“
Ova definicija skreće nam pozornost na ono bitno: prisnost s Gospodinom. Prisnost s Gospodinom. Gdje se postiže najveća prisnost s Isusom?
Blago milosrdnima oni će zadobiti milosrđe. (Mt 5, 7)
Vratimo se na Veliki petak. Tamo, u tim potresnim događajima možemo vidjeti kako je onaj koji je cijeli svoj život iskazivao milosrđe, (to jest činio sve ono što je najavljeno u Proglasu u Lukinom evanđelju) sada uhićen, osuđen, bičevan i razapet. Onaj koji je sve dobro činio na zemlji, proživljava agoniju, a najveća agonija je u tome što mu je uskraćeno milosrđe. Upravo u tim bolnim trenucima kada mu je potrebno najveće milosrđe, on to milosrđe ne prima od ljudi koje je obasipao dobrima.
On je sam. Na križu visi. U toj velikoj boli, odbačen od svih, on vodi svoj posljednji zemaljski dijalog s Ocem. To je dijalog boli i ljubavi. I rečenicu Oče, oče zašto si me ostavio treba promatrati kao rečenicu ljubavi. Te riječi nisu samo riječi boli, već prvenstveno riječi ljubavi. Isus zna zašto ga je Otac ostavio. On zna da se lišio Očeva milosrđa da ga zadobije za nas. On zna da ispunja pravdu i pravednost. On ide do kraja i time otvara istinsku mogućnost da ljudska narav može postati sjedinjena s Ocem. Kako uči crkva, kako piše u Katekizmu, kako piše u enciklici Bogat milosrđem: „Ta ljubav čini da čovjek postane dionikom samoga Božjega života. Života Oca, Sina i Duha Svetoga.“
Iako na križu ne prima milosrđe od Oca, prima ga u Uskrsnuću i tako objavljuje dobrotu Boga Oca. Stoga je nužno pri spomenu križa i muke koju je na njemu pretrpio, misliti i na Krista Uskrsloga. Krist Uskrsli donosi i daruje ono najvažnije – Duha Svetoga.
Križ je znak vječne ljubavi Boga Oca. Pribijeni Čovjek-bog na križu govori o vječnoj Očevoj ljubavi: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Iv 3, 16)
„U Kristu je objavljeno milosrdno Lice Oca nebeskog. Sam Isus je milosrđe. Tko je vidio Isusa vidio je milosrđe. Tko je vidio Isusa vidio je i Oca. Tko je vidio, doživio milosrdnog Isusa, doživio je susret s milosrdnim Ocem.“ (Ivan Pavo II, Bogat milosrđem)
Bog svoje milosrđe, na poseban način, objavljuje kada čovjeka potiče na milosrđe prema svome vlastitom Sinu, prema Raspetomu.
Taj Raspeti je riječ koja nikad neće uminuti, nikad umuknuti. Taj Raspeti lišen svakog milosrđa stoji i kuca na vratima naših srca da mu ih otvorimo, da može ući. I to je milosrđe, pustiti u kuću u svoj dom onoga koji kuca na vratima, pustiti unutra Raspetoga kome je uskraćeno milosrđe. I taj Raspeti je nježan i ne nanosi ugrozu našoj slobodi. Samo kuca da mu otvoriš vrata, da mu iskažeš milosrđe-ljubav i da ga pustiš unutra, u nutrinu svoje kuće, svoga stana. Sveti Ivan Pavao II kaže da kucanjem na naše srce Bog želi izmamiti milosrđe prema njemu. Tako njegovo kucanje tebe čini djeliteljem milosrđa. Blago milosrdnima oni će zadobiti milosrđe.
Najveća prisnost i milosrđe s Gospodinom postiže se promatranjem njegove muke, tješenjem Isusa u njegovoj napuštenosti i otvaranjem vrata vlastitog srca kad on tako ranjen kuca na naša vrata.
Najveća prisnost uvijek se ostvaruje s Kristom patnikom. Milosrđe je biti prisutan u patnji drugih, posebice kad nevini pate. Tek kad otvorimo vrata nevinom Jaganjcu koji je trpio za nas, on nas može upoznati sa svojim uskrslim ranama i dati nam svoj mir.
Isus je svetoj Faustini Kowalski rekao: „Najviše milosti dajem dušama koje razmatraju moju muku … Jedan sat razmatranja moje pregorke muke nosi veće zasluge nego čitava godina bičevanja do krvi.“ (Dnevnik 737, 369)
Razmatranje Kristove muke uvodi nas u taj događaj. Događaj Kristove muke nije stvar prošlosti, jedan povijesni događaj koji se dogodio i sada ga se sjećamo. To je povijesni događaj koji nikada ne prolazi te nije ograničen na određeno vrijeme ili mjesto, nego se uprisutnjuje u svakom vremenu i na svim mjestima: „Kristovo vazmeno otajstvo … ne može ostati samo u prošlosti … sve što Krist jest – sve što je učinio i pretrpio za sve ljude – ima udjela u božanskoj vječnosti te obuhvaća sva vremena i u njima se uprisutnjuje (KKC1085).“ (Vinny Flynn: 7 tajna Božjeg milosrđa)
Upravo nas razmatranje muke i sudjelovanje na svetoj misi dovodi u stvarnu prisutnost onoga koji je trpio na Križu lišen svakog milosrđa. To su trenuci kada možemo biti milosrdni prema onome koji je lišen svakog milosrđa za vrijeme svoje muke na križu i ako budemo milosrdni prema njemu primit ćemo milosrđe. Jer on je u Uskrsnuću primio milosrđe od Oca i s njime se vraća onima koji su bili milosrdni prema njemu i daje im milost da postanu dionici Božje naravi i daje im Duha Svetoga. Razmatranje muke i primanje Tijela Kristova jest najveća moguća prisnost s Gospodinom. Prisnost koja sjedinjuje.
Sljedeći put kad na svetoj misi budete govorili: Svet, svet, svet – shvatite da dolazi onaj koji traži vaše milosrđe i koji vam ga želi dati. Dolazi onaj koji traži vašu prisnost, koji traži vašu ljubav, koji želi biti milosrdan prema onima koji su milosrdni i nagraditi ih darom vječnoga života.
Kad budete razmišljali o svetosti tada dobro razmislite želite li biti poput Marije majke Isusove, Marije Magdalene, svetog Ivana i mnogih drugih žena i muškaraca koji su bili milosrdni prema Raspetome i primili milosrđe za sebe i cijeli svijet. To znači biti svet – biti milosrdan i primiti milosrđe – primit Božji život, a to nije ništa statično, ništa slično porculanskoj vazi u vitrini nego je to pravi istinski život. Život u punini.
+++
Ranjen i krvariš
A nema gaze ni zavoja
Ni kreme ni masti da ublaže bol
Nema prstiju koji bi pritisnuli žile da zaustave krvarenje
Šutiš od boli a nema nikog da razbije šutnju tvoju
Nema grlice koje bi ti pjevala
Ima jedan koji je prošao tipkajući na mobitel i nije čuo šutnju tvoju
Ima jedan čovjek koji je žurio na razgovor za posao i nije vidio čežnju tvoju
Ima jedan zaokupljen materijalnim brigama i nije vidio ni čuo žubor Krvi
Ima jedan koji razmišlja o životu a ne vidi Život
Ima jedan koji traži a ne daje
Ima jedan koji oduzima a ne stvara
Ima jedan koji jede ali ne hrani druge
Ali ima jedan koji je čuo šutnju tvoju
Ali ima jedan koji je vidio čežnju tvoju
Ali ima jedan koji je čuo žubor Krvi
I otišao je po gaze i zavoje
Kupio je kreme i masti
Pritisnuo je prste na žile tvoje i poprskao se Krvlju
I zapjevao poput grlice
I ozdravio
Blago milosrdnima jer će zadobiti milosrđe