„Težite za ljubavlju, čeznite za darima duha, a najvećma da prorukujete.“ 1. Kor 14,1
„ A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poučeni i svi ohrabreni.“ 1. Kor 14,31
Kada gledamo Isusa često zaboravljamo jednu istinu, a to je da je Isus čovjek. Ne samo Bog, nego i čovjek! Razlog je taj što u sebi imamo strah da ne bismo umanjili Isusovo božanstvo i Njegovu veličinu. Zbog toga nam je teško povjerovati ono što nas zapravo Crkva uči, između ostalog i to da si i TI kao kršćanin pozvan biti PROROK. Ako si prorok, zašto ne prorokuješ? Sumnjaš li kad čuješ da je netko izrekao proroštvo za nekog? Kada čuješ da netko koristi duhovne darove? Smatraš li da su ti darovi nešto što je stavljeno ispred tebe kao nekakav izbor kao kad biraš u automobilu dodatnu opremu?
Duhovni darovi nisu dodatna oprema, oni su sastavni dio tvog kršćanskog identiteta. To nije nešto što ti možeš birati hoćeš li prihvatiti. Crkva kaže da se darovi (naravni i nadnaravni) MORAJU prihvatiti sa zahvalnošću. Također, Crkva nas uči da iz prihvaćanja tih darova ili karizmi proizlazi i pravo (dozvola) i dužnost (obveza) upotrebljavanja tih darova u Crkvi i u svijetu (Dekret II. Vatikanskog sabora o apostolatu laika).
No, pogrešno je misliti da je sve što ti padne na pamet od Boga i da je svako nadahnuće od Boga, osobito ako nemaš snažan molitveni život. Ipak, zbog toga nećeš ugasiti proroka u sebi i Crkvi. Sveti Pavao kaže da je najveći duhovni dar prorokovanje i da njemu trebamo težiti, vruće čeznuti. Crkva nas uči da ona počiva na dva stupa: na apostolima i prorocima (teolozi najčešće misle da se ovo o prorocima odnosi na proroke Novog zavjeta). Prorokovanje izgrađuje Crkvu jer je to od Boga nadahnut govor i svaka riječ koju Bog šalje – stvara. Tako se i mi još uvijek napajamo od velikih proroka iz Svetog Pisma. Iako je prošlo nekoliko tisuća godina oni nas još uvijek „drže na životu“. Sjećam se jednog molitvenog susreta gdje je voditelj u molitvi dobio nadahnuće kako je među okupljenima osoba koja ima dijabetes ili nešto vezano sa šećernom bolesti i osjećaj da se za nju treba pomoliti. Tada je ta zajednica bila u lošoj situaciji: voditelj je bio pod progonima od grupice ljudi koji su povremeno dolazili na susrete zajednice, čak su išli do svećenika da izraze sumnje u karizme koje bi se ponekad manifestirale kod tog voditelja. Voditelj je zaustavio susret i javno upitao postoji li među prisutnima (a bilo je oko 10-ak ljudi) takva osoba. Javila se jedna gospođa koja je tu došla prvi put nakon nekoliko mjeseci jer inače ne živi u tom gradu i rekla kako je upravo danas saznala za svoju šećernu bolest i bila je duboko dirnuta. Što je Bog iz toga napravio? Pokazao je toj ženi da je poznaje i brine se o njoj na jednoj osobnoj i bliskoj razini, a ostalima iz zajednice je dao sigurnost u tog voditelja koji se nije trebao sam braniti već pustiti Boga da to učini za njega.
Proroštvima naš Gospodin puno toga čini i proroštva su nešto što bi zaista trebalo biti stalno prisutno u našoj Crkvi. Njima Gospodin izgrađuje i nastavlja svoje stvaranje. Kad je Adam davao imena životinjama, on je ta imena i izgovarao. Tako i mi kada prorokujemo i izgovaramo riječi koje su od Boga nadahnute dopuštamo Gospodinu da stvara nešto novo. Pa se tako može dogoditi da ćeš nekome prorokovati nešto vezano uz njegova trpljenja i muke što će toj osobi dati novu snagu i novu sigurnost da je Bog uz njega. Isus je doista prorokovao na razne načine i o raznim stvarima. Između ostalog, govorio je o budućim ozdravljenima, Lazarovom uskrsnuću, Judinoj izdaji, spasenju duše (razbojnik na križu), silasku Duha Svetoga, umnažanju hrane, davao je nova imena i nove živote ljudima, mijenjao je stanje duše i stvorio novi život za ženu na zdencu. Sve je to Isus radio kao čovjek kroz proroštva koristeći karizme koje Duh Sveti daje i koje nam je Isus ostavio u baštinu. Svi su ti darovi i mogućnosti ostavljeni i tebi. Isus je pokazao kako čovjek treba izgledati i što ga sve čini baštinikom Božjim. Teško je povjerovati da bi i ti mogao tako nešto činiti, ali Crkva te na to poziva pa čak i obvezuje.
Ako si prihvatio karizmu proroštva nakon ovog kratkog teksta, nemoj odmah početi prorokovati buduće svjetske događaje, svoju smrt i slično. Nego prvo što trebaš napraviti je početi moliti Duha Svetoga da te pouči i vodi, počni čitati literaturu koja o tome govori i nađi iskusnu duhovnu i provjerenu osobu (idealno bi bilo da je svećenik) koja ti može pomoći u tvome putu da se doista ispuni ono na što te Crkva pozvala, da postaneš prorok.
„…čujemo da među vama ima mnogo braće u Crkvi koja posjeduju proročke darove i iznose na svjetlo, zbog dobrobiti sviju, skrivene stvari…“ Sv. Irinej
„…sve dok je naše znanje nesavršeno, vječno svjetlo istine nam je poznato kroz mnoga i različita proroštva…“ Sv. Augustin
Boris Biško