Raspeti
Janje isprebijano
Pribijeno na križ
Krvavi Kriste
Pelikane nježni
Otvorena slavino Krvi
Zaklano Janje bez slomljenih kostiju
S križa skinuto i stavljeno Mariji u krilo
Okupano njezinim suzama
Smiluj mi se
+++
Krv Kristova nije nam dostupna bez prolijevanja i nije nam dostupna bez uranjanja u nju, bez kupanja u njoj i bez pijenja. Nije nam dostupna bez prolijevanja što znači bez otvaranja rana Kristovih, što će reći bez trpljenja. Krist je trpio za nas. Nije nam dostupna bez kupanja, zaranjanja u nju i pijenja. Prisjetimo se riječi svete Katarine Sijenske, naučiteljice Crkve: „Utopite se u Krvi Krista Raspetoga, okupajte se u njegovoj Krvi, napojite se njegovom Krvlju, nasitite se njegovom Krvlju, obucite se u njegovu Krv. Slavna i dragocjena Krvi Kristova, ti si naša kupelj i pomast našim ranama. Da, ti si uistinu kupaonica jer u kupaonici nalaziš toplu vodu i sve ostalo što je potrebno. Zato i kažem da nam u toj slavnoj kupaonici daješ toplinu božanske ljubavi, to jest vječnog Boga u kojemu prebiva Riječ koja je bila u početku. Nalaziš vodu u Krvi jer iz Krvi izlazi voda milosti. Ali to izmiče ljudskim pogledima.“
Kupamo se pod Križem kad krv lipti iz rana na Tijelu Kristovu. Slijeva se i u mlazu prska iz Janjeta na one koji su pod križem i promatraju. Pijemo je na oltaru skupljenu u posudu, u kalež da je možemo prinijeti usnama. Imamo ju ulivenu u posudu da je možemo zagrabiti i označiti vrata i dovratnike našega života. Imamo je i u ognju kontemplacije i u Božjoj riječi. Biblija nas poziva na kupelj u riječi Božjoj. Kupamo se u Krvi Kristovoj koja dolazi po razmatranju Božje riječi.
Već u prvoj poruci spasenja nalazimo ono što je Bog propisao Hebrejima u Egiptu: da svoja vrata i dovratnike označe krvlju janjeta da bi tako bili pošteđeni od anđela Zatornika.
Označite vrata i dovratnike – ovdje nam Gospodin tako lijepo govori o ulazu. Potrebno je ulaze zapečatiti, ulaze u naše kuće u naše stanove. A to su zapravo naši životi. Koliko je puta pečat Krvi Kristove stavljen na duh, dušu i tijelo. Sjećam se jednom jedne duhovne bitke, kada mi je u molitvi, u duhu, anđeo donio Krv u jednoj posudi i rekao neka njome opečatim i ogradim sebe. I anđeo mi je dao jednu grančicu koju sam uronio u posudu i napravio duhovnu zaštitu oko sebe. Kako se ulaz u našu dušu, u naš dom, naš život može opečatiti, nego Krvlju Kristovom što će reći kreposnim životom koji je otkupljen… Krv nas čisti od naših grijeha. Kristovo Tijelo kao nebeski tuš dostupan je svima koji se žele oprati, biti čisti, biti mirišljivi poput vrijeska. Krv je kao neven koji ispire i ozdravlja rane. Krv je oganj Duha jer je crvena. Crvena jer gori Ljubavlju. Krv je izvor svih kreposti koje dolaze kao dar iz Presvetoga Srca Isusova, nakon mnogih borbi.
Ljubav daje upute. Ljubav je djelotvorna. Ona se kreće, vidi i čini. Kako je rekao sveti Ivan Pavao II: „Ljubav mi je sve objasnila i ljubav je sve riješila“. Ljubav nije teorija nego praksa. Bog nam nije iskazao ljubav šaljući nam eseje i ispunjavajući naše biblioteke knjigama. Bog nam je dao svoga Sina Jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u njega ne propadne nego ima život vječni. Eto, tako ljubav objašnjava i rješava stvari – praksom, djelovanjem.
Evo jednog djelovanja Krvi, koji je silan znak njegove ljubavi. Krv djeluje tako što nas čisti.
“Ako već krv jaraca i junaca čisti onečišćene, koliko li će više krv Kristova očistiti savjest našu od mrtvih djela.”
Ili pak na drugome mjestu Sveto Pismo kaže: Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti imamo zajedništvo jedini s drugima i Krv nas Kristova čisti od svakoga grijeha. (1.Ivanova, 1, 7)
Ako smo u svjetlu – ne ako smo bili, niti ako ćemo biti, nego ako jesmo sada. Ako hodimo – u sadašnjosti. A u svjetlosti znači u Božjoj prisutnosti. Čim smo u njoj čistimo se Krvlju. Čim smo u Božjoj prisutnosti Krv nas njegova kupa. Ako u njoj hodimo, ne znači ništa drugo doli ako u njoj djelujemo. To je vječni život – djelovati u Svjetlu, biti čist, biti prijatelj Božji.
Što nas zapravo odvlači od vječnog života? Prvo moramo znati, biti svjesni da vječni život ne počinje našom smrću, on počinje ovdje, sada, počinje hodanjem u Svjetlosti. Jedino što ima moć, snagu prekinuti nit vječnog života i vječnog blagoslova jest grijeh koji ulazi kroz vrata i dovratnike koji nisu poprskani Krvlju.
Grijeh je nešto što nas udaljava od Boga, što nas odvlači daleko, daleko … Grijeh je tama. Grijeh je trozubac koji probada dušu i tijelo na smrt i bolest. Grijeh je celefon, ambalaža koja skriva ništavilo. Svjetlo koje ne svijetli, šećer koji ne sladi, voda koja ne gasi žeđ. Grijeh je povez preko očiju – tama. Grijeh je gluhoća. Grijeh je nijemost. Svojim snagama gotovo nam je nemoguće izaći iz grijeha i pobijediti. Gubimo se, teško nam je čuti šapat Božji, nježni glas Onoga koji nas traži. Teško nam je uopće nešto čuti jer grijeh je gluhoća. Potrebno nam je u tim trenucima da nas pozove nešto jako, nešto snažno, nešto prodorno, nešto što može prodirati u našu gluhoću, što može dati vibraciju duhovnom bubnjiću, što može probiti izolaciju, gluhu sobu u našem duhu.
A to je Kristova Krv. Sveti Bernard kaže: „Krv Kristova je kao trublja koja zove“.
Zvuk trube se čuje nadaleko, to je poziv na borbu i znak da je nebeska konjica blizu. Zvuk koji nas poziva na svjetlo, na hodanje u Svjetlosti da nas Krv očisti.
Krv, ta trublja poziva nas kad smo u grijehu – poziva nas na obraćenje i izmirenje. Poziva nas da se ne bojimo pristupiti Bogu. Kao da viče: „Dođite vi koji ste se okaljali, dođite svi vi koji ste svoje ruke gurnuli u zdjelu grijeha i jeli hranu koja ne siti. Dođite svi vi koji ste prezreli Boga i zavoljeli grijeh koji vam je sve oteo. Dođite vi koji ste opljačkani, goli i prebijeni. Dođite i ne bojte se kazne. Kako ću vas kazniti kad moja Krv kao bujica šušti, kao trublja najavljuje dolazak mojega Kraljevstva. Moja Krv vas čisti, dođite! Moja Krv vas izmiruje s Ocem, dođite!“
Ili kako kaže sv. Gašpar del Buffalo: „On nas zagovara s onoliko usana koliko ima rana iz kojih teče krv.“
Krv nas kao trublja zove i kad smo u stanju milosti, zove nas na postojanost i ustrajnost. Kad Kristova milost ulazi u nas započinje teška borba, duhovni boj koji nadilazi po žestini i lukavosti svaki zemaljski rat. U toj borbi Krv Kristova je opet kao trublja u noći. Budi nas iz sna, viče i poziva: ti si otkupljen, opravdan pozvan na svetost, ne gledaj i ne slušaj laži Neprijatelja, ne slušaj lukavu Zmiju koja te obeshrabruje, već gledaj moju Krv i neka te ona zove, neka ti kazuje: „Ustraj! Nemoj me više raniti dijete moje. Ja sam Janje Nevino. Nevin sam trpio za tebe. Gledaj moje boli i moje rane, te cvjetove ljubavi. Uzvrati mi ljubav. Poljubi me.“ I tako nas Krv poziva da se učvrstimo i postanemo postojani u ljubavi prema Bogu.