Skip links

Sv. Charles de Foucauld i otajstvo odbačenosti

Otajstvo odbačenosti Isusovog i našeg djetinjstva

Charles de Foucauld, čovjek koji otkriva Isusa Odbačenog. On otkriva otajstvo odbačenosti. Iza svakog otajstva krije se ljubav. Charles kroz cijeli svoj život neprestano otkriva otajstvo odbačenosti, Odbačenog Isusa, i kroz to otkrivanje otajstva odbačenosti otkriva mu se ljubav. Prvo mu se otkriva Isusova ljubav prema nama, zatim otkriva i pronalazi u sebi ljubav prema Isusu Odbačenom. Charles i Isus postaju braća. On postaje Isusov mali brat. Otajstvo odbačenosti prerasta u otajstvo bratstva. Biti Isusov mali brat postaje način na koji Charles egzistira – živi, djeluje i umire. Biti Isusov mali brat postaje način života, Charlesov way of life. Dvoje odbačene braće daruju svoju ljubav jedan drugome.

Pustinjska noć i njezin hladan vjetar
Malo mjesto u Alžiru
Beni Abbes
Bijela Oaza
Biser Saoura
Gospodin i ja se pobratimismo
Ja mali a on veliki brat
Ja u tijelu on u Tijelu
Šutimo i ljubimo se
Tamanrasset
Hoggar i planski vrhunci
Tuarezi
Vrhunac ljubavi i jedna smrt
Koja je darovala život
Biser Saoura
Gospodin i ja se
pobratimismo
Ja mali a on veliki brat
Ja u tijelu on u Tijelu
Šutimo i ljubimo se
Tamanrasset
Hoggar i planski vrhunci
Tuarezi
Vrhunac ljubavi i jedna smrt
Koja je darovala život

Čitajući, iznova, knjigu Pisma i zapisi svetog Charlesa de Foucaulda, dirnula me meditacija koja nosi naslov Odbačenost. U toj meditaciji Charles pita Isusa jedno zapanjujuće pitanje: „Kako se treba vježbati u odbačenosti?“

A na jednom drugom mjestu u toj knjizi sv. Charles de Foucauld razmatra stihove iz Lukinog evanđelja: „Položila ga je u jaslice jer ne bijaše za njih mjesta u gostionici“. (Lk 2, 7).  Obje ove meditacije govore o otajstvu odbačenosti, što me je dovelo otkrića da postoje različite vrste i svrhe odbačenosti koje je Charles otkrio, iskusio i živio, te da za njih postoji lijek.

Prvu vrstu odbačenosti nazvao bih otajstvo odbačenosti Isusovog i našeg djetinjstva. Pod pojmom djetinjstva podrazumijevam razdoblje od rođenja do postizanja određenog stanja koje bih nazvao zrelošću. Djetinjstvo zrelošću prestaje. Zrelost ne ovisi o broju zalazaka i izlazaka sunca nego o duhovnoj plodnosti. Zrelost je razdoblje života koje donosi prave, sočne plodove. To je razdoblje kada jedni donose tridesetostruk, šezdesetostruk ili stostruk rod.

Otajstvo odbačenosti Isusovog i našeg djetinjstva

Redak „Položila ga je u jaslice jer ne bijaše za njih mjesta u gostionici“ otkriva nam otajstvo odbačenosti Isusovog djetinjstva, a samim time i našeg djetinjstva. Djetinjstva u doslovnom smislu i djetinjstva kao razdoblja u kojem nam nedostaje duhovna zrelost i tek se prema njoj krećemo, brže ili sporije, energičnije ili s manje energije, s manje ili više spoticanja … Charles, moleći i promatrajući gornje retke, zapisuje: „Siromaštvo, odbačenost, napuštenost, poniženje: evo, usred čega si se rodio …“

A sam Isus Charlesu u jednoj meditaciji govori: „Rođen sam za vas, rođen u jednoj spilji, u prosincu, za studeni, napušten, usred zimske noći; u siromaštvu kojeg ne poznaju ni najsiromašniji, u samoći i napuštenosti jedinstvenoj na svijetu …“

Charles de Foucauld: Pisma i zapisi

Tako siromaštvo, odbačenost, napuštenost i poniženje postaju stvarnosti Isusovog djetinjstva. Isus proživljava te stvarnosti, ima iskustvo bolnih stvarnosti. On trpi.

Crkva nas uči da je sav Isusov život otajstvo otkupljenja. Otkupljenje je prije svega plod krvi križa, ali to otajstvo je na djelu u cijelom Kristovu životu: već u njegovu Utjelovljenju, kojim nas je, postavši siromašan, obogatio svojim siromaštvom… Kada se utjelovio i postao čovjekom, obnovio je u sebi samome dugu povijest ljudi i ukratko nam pribavio spasenje, tako da smo u Kristu zadobili ono što bijasmo izgubili u Adamu, tj. da budemo na sliku i priliku Božju. Upravo zato je Krist prošao kroza sve dobi života, da time povrati svim ljudima zajedništvo s Bogom (KKC 517, 518).

Kada u tom svjetlu, nauka Crkve, promatramo biblijski redak „Položila ga je u jaslice jer ne bijaše za njih mjesta u gostionici“ i kada promatramo riječi sv. Charlesa koje pripisuje tome retku – odbačenost, napuštenost, siromaštvo, poniženje – shvaćamo da se radi o našemu životu, shvaćamo da Krist prolazi na otajstven način naš život da bi nam povratio zajedništvo s Bogom. On  putem svoje napuštenosti, odbačenosti, siromaštva i poniženja prolazi našu napuštenost, našu odbačenost, naše siromaštvo, naša poniženja… Ili, još preciznije, moju napuštenost, moju odbačenost, moje siromaštvo, moju napuštenost…

 

Promatrajući otajstvo napuštenosti i odbačenosti kroz koje Isus prolazi otkrivamo da se iza te odbačenosti krije iscjeljujuća i oslobađajuća ljubav. Isus nas poziva da ta otajstva proživljavamo s njime, da ih proživimo s njime u meditaciji i molitvi.

Meditacija

Položila ga je u jaslice jer ne bijaše za njih mjesta u gostionici“ Lk 2, 7

Promatramo u molitvi i u duhu pratimo trudnu Mariju kako putuje i traži smještaj te kako je odbijaju. Pratimo ju i gledamo kako u jaslice polaže Onoga za kojeg ne bijaše mjesta u gostionici. I shvaćamo da te riječi – za njih ne bijaše mjesta u gostionici – zapravo znače za njih ne bijaše mjesta u srcima ljudi… I to je istinska odbačenost, i to je istinska napuštenost, i to je istinsko siromaštvo, i to je istinsko poniženje, kada za tebe nema mjesta u srcima ljudi koji su ti trebali i mogli dati ljubav. To je istinska patnja.

Ali mi smo ušli u pećinu i gledamo kako Marija polaže u jaslice Onoga za kojeg ne bijaše mjesta u gostionici. Mi smo tamo, ušli smo u spilju i gledamo kako ga Marija stavlja u jaslice, jer za nas ima mjesta tu – tu kraj njih. Marija, Josip i Isus pustili su nas unutra. I mi ih gledamo i osjećamo kako tu u spilji ima mjesta za nas. Kako u srcu Isusa, Marije i Josipa ima mjesta za nas. I to nas ozdravlja. U nama raste vjera i doživljavamo kako za nas ima mjesta, ima ljubavi, kako postajemo dragocjeni… Promatrajući Isusa za kojeg ne bijaše mjesta u gostionici, kako leži u jaslicama molimo:

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcu moje mame

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcu moga tate

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcu moje žene, u njenim riječima i milovanjima

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcu mojega muža, u njegovim riječima, milovanjima i poslovima

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcima svećenika i časnih sestara

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcima mojih odgojitelja i učitelja

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcima mojih nadređenih i kolega s posla

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcima ljudi koji su trebali brinuti o meni u danima moje tjeskobe i straha

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcima ljudi koji su trebali brinuti o meni u danima moje teške bolesti

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcima ljudi koji su trebali brinuti o meni u danima mojeg materijalnog siromaštva

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcima ljudi koji su trebali brinuti o meni u danima mojeg duhovnog siromaštva

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u srcima ljudi koji su me iskoristili, ponizili i prevarili

Isuse kojeg je Marija položila u jaslice jer za tebe nije bilo mjesta u gostionici, izliječi me od odbačenosti, poniženja i siromaštva kada za mene nije bilo mjesta u mom vlastitom srcu

 

Dijete moje, u mojoj spilji uvijek ima mjesta za tebe. I kada nema mjesta za tebe u gostionici koja bi trebala biti otvorena svim ljudima, kao što bi sva srca trebala biti otvorena svima ljudima, dođi k meni. Tu kraj jasla stani, tu uvijek ima mjesta, jer moje je srce otvoreno. Ako ne vjeruješ, pogledaj na križ i vidjet ćeš da ga je koplje otvorilo. Ono je sada otvoreno zauvijek. Tu u spilji i pod mojim križem uvijek ima mjesta. Tu gdje je moja Majka, a ona je i u spilji i pod križem, uvijek ima mjesta za tebe.

         riječ iz molitvenog iskustva

I za kraj, zadržimo se na riječima koje je Isus uputio sv. Charlesu u jednoj meditaciji.

Čemu vas, djeco moja, učim po tom rođenju? Vjerovati mojoj ljubavi, meni koji sam vas dotle ljubio… pouzdavati se u mene, u mene koji vas toliko ljubim. Učim vas ljubiti me, mene kojem nije bilo dovoljno da dođem na svijet u Utjelovljenju, da nevidljivo posvećujem u Pohođenju, ne, to nije dovoljno za moju nježnost; od časa rođenja poklanjam vam se, dajem vam se potpuno, stavljam se u vaše ruke. Od sada ćete me moći vidjeti, dodirnuti me, slušati me, imati me, služiti m, tješiti me; ljubite mene, ljubite me, mene kojeg imate tako blizu, koji vam se toliko dajem, koji sam tako mio; mene koji vam se, po svojoj velikoj dobroti, ne dajem samo u ovom rođenju, samo za nekoliko dana, za nekoliko godina, nego koji sam u vašim rukama da tu ostanem od sada do kraja vremena. Pažljivo promotrite ovu beskrajnu sreću koju vam dajem svojim rođenjem, da mi možete služiti, služiti mi služeći Crkvi, služiti mi služeći bližnjemu, služiti mi, meni, koji živim ovdje kraj vas, u svetohraništu… Ne samo da mi možete služiti, već me možete i tješiti. Vidio sam sve trenutke života sviju vas, u svim trenucima mog vlastitog života i moje ljudsko srce koje vas toliko nježno ljubi ili se radovalo ili trpjelo ako bijahu upotrjebljeni za zlo. Koliko sreće za vas da me možete tješiti svakog časa vašeg života!… Postajući tako malo dijete, dijete tako blago, govorim vam: povjerenje! Blizina! Ne bojte me se, dođite k meni, primite me u svoje ruke, poklonite mi se! Ali klanjajući mi se, dajte mi što traže djeca: poljupce; ne bojte se, ne budite toliko strašljivi pred tako blagim djetetom koje vam se smiješi i pruža vam ručice. Ono je vaš Bog, ali pun miline i osmijeha, ne bojte se. Budite sama nježnost, sama ljubav i samo povjerenje …

Charles de Foucauld,  Pisma i zapisi

This website uses cookies to improve your web experience.
Explore
Drag