Skip links

Duhovni dnevnik

Deveti dan

Gal 4, 6: A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: „Abba! Oče!“ Sinovi imaju Oca. Ovdje je dostojanstvo sinova ustanovljeno po Duhu koji u nama govori o Ocu kao što i Isus govori o Ocu: Abba! Oče!

Osmi dan

Rim 8, 15: Ta ne primiste duha robovanja… Ovo mi je razmatranje, meditacija, baš bilo dinamično. Dolazile su mi misli nadahnute Riječju. Nema natrag na staro, na prolazno: da se opet bojite!? Ne, nikako. Otac je zaštita, sigurnost, sloboda. Sloboda je antipod ropstvu. Sve što

Sedmi dan

To da me Duh Sveti vodi doživljavam kao izbavljenje. Izbavljenje od pogrešaka u svakodnevnim obvezama. U odlukama na poslu i u međuljudskim odnosima. Odričem se svih drugih idola, naravno, ali i sila! Sila? Što je to? Jedna je samo Sila, a to sam ja. Isti

Šesti dan – nedjelja 20. 12.

Svemoćan po Duhu Svetomu. Opet tu zastajem. I mislim kako je to Gospodin svemoćnost darovao svome djetetu. Svemoćan – to ne znači biti svemoćan u svijetu, na način kako to svijet gleda. Svemoćan znači biti svemoćan u Gospodinu. U Ocu. I Sinu. I Duhu Svetomu.

Peti dan – subota 19. 12.

Čega ću se odreći i zašto? Odreći ću se svega što me zadržava i sputava biti tik uz Gospodina, i to zato da mogu lakše meditirati i razmatrati. Tako da mi sve te misli iz drugih područja ne ulaze u razmatranje, ne ometaju, ne rastresaju.

Četvrti dan – petak 18. 12.

Danas mi je meditacija više bila disciplina nego nešto drugo. Kao da se nisam mogao pomaknuti, kretati se. Bilo mi je teško i sabrati se, vraćao sam se osobnom molitvom. Molio sam Duha Svetoga za bliskost, da se mogu prilijepiti uza Nj. Da tako ostane.

Treći dan – četvrtak – 17. 12.

Ovo sam zapisao tijekom priprave za meditaciju: Četiri su razine zamki koje sam osjetio u razmatranjima, a osobito su došle do izražaja tijekom meditacije i razmišljanja o meditaciji: Umor, pospanost, nedostatak vremena Obzir prema tome kako svijet i ljudi gledaju na osobnu molitvu – „nije

Drugi dan – srijeda – 16. 12.

Lagano sam ušao u meditaciju. Nisam došao do kraja, jer sam razmišljao i prepustio se onome što me nadahnjivalo. Kad sam pročitao riječ „svemoćan“ zastao sam. Svemoćan – iznenađenje, zastajem. To što imam ne bih mogao bez Duha Svetoga. Nisam svemoćan samo tako, slučajno. Bez

Prvi dan – utorak – 15. 12.

Ušao sam u meditaciju polako. Nastojao se smiriti. Iznenadio sam se vidjevši što tamo piše: svemoćan! Nitko ti ne može ništa, a možeš sve. Sve? Da, pomislio sam, onako kako su to sveci radili. Oni su sve dali Gospodinu, sve su odbacili osim Njega. Onda
This website uses cookies to improve your web experience.
Explore
Drag