
Deveti dan
Gal 4, 6: A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: „Abba! Oče!“
Sinovi imaju Oca. Ovdje je dostojanstvo sinova ustanovljeno po Duhu koji u nama govori o Ocu kao što i Isus govori o Ocu: Abba! Oče! Ja dolazim svaki dan do tebe biti na kavi. Svaki dan želim čuti što ti se događa. Dolazim tiho i polako, gotovo me i ne vidiš. A pratim tvoje korake i misli. Nekad me vesele, nekad žaloste. Tvoje mi radosti čine veliko zadovoljstvo, jer kad me tražiš iskazuješ mi hvalu. I znam gdje su opasnosti za tebe i ja ih razotkrivam i razoružavam prije nego što nagrnu na tebe. Idem ispred tebe i za tobom. I želim s tobom biti u svemu svaki dan. Samo želim tvoje DA i ja ću učiniti sve po svome. Moja je ruka nevidljiva u tvom životu, a pogledaš li malo dublje, vidjet ćeš koje su ti radosti, što sam ti dao. A pogledaš li još dublje vidjet ćeš što sam ti još pripravio. Sve to stoji i čeka tebe. Predaj mi se, ne prestaj me zvati. Ja sam kao onaj dobri otac koji nikad nije posumnjao u svojeg mlađeg sina. Nikad. Beskrajno strpljiv, beskrajno blag, beskrajno zainteresiran, beskrajno pouzdan. Nemoj zaboraviti tko je i što je otac. To je onaj na kojeg se uvijek možeš osloniti, onaj za kojeg znaš da će ti uvijek pomoći kad ti treba, to je onaj koji daje sigurnost i zaštitu, to je onaj u čijoj se prisutnosti možeš posve opustiti, u čijoj prisutnosti možeš biti potpuno miran, siguran. To je onaj u čijoj prisutnosti želiš ostati zauvijek, kao kad malo dijete kaže da ne želi odrasti, jer mu je lijepo. Lijepo mu je s ocem i ne želi mijenjati stvari. Takav otac sam ja. Znam sve što ti treba i svime upravljam onako da ti budeš siguran, spašen i da budeš sin koji zna za svog oca i na kojeg misli. To želim. Da misliš na mene. Ja uvijek dolazim, ja sam stalnu uza te. I to me strašno veseli. Hvala ti što me želiš naći. Čuo sam sve to. I pitao sam: Zašto sam, Gospodine, uvijek maleni dječak u slikama iz razmatranja? Meni ćeš uvijek biti mali. Ti si još manji preda mnom nego u tim slikama. Zato se ne brini. Pitam opet: A kad ću odrasti, hoću li odrasti? Odrast ćeš u punini, i na tom si putu. Meni nije važno ono što je odraslima važno, nije mi važna odraslost ljudi. Važno mi je njihovo predano srce, njihovo predanje meni, darivanje meni. Sve drugo nije važno.