
Peti dan – subota 19. 12.
Čega ću se odreći i zašto? Odreći ću se svega što me zadržava i sputava biti tik uz Gospodina, i to zato da mogu lakše meditirati i razmatrati. Tako da mi sve te misli iz drugih područja ne ulaze u razmatranje, ne ometaju, ne rastresaju. Onda mi je vrijeme brzo prošlo. Rekao sam da se odričem jedne stvari, i vidio kako u stvarnosti više nemam u sebi tu obvezu, nije na meni odgovornost za funkcioniranje te stvari. Međutim, kako ću i dalje to podržavati negdje na vani i negdje u sebi. Pomislio sam, to bi bilo lažno. I osjetio sam odmah nemir u sebi, u utrobi. Pa sam pomislio, dobro, odreći ću se svega onoga što sam nesvjesno loše radio prema drugima. Pomislio sam, prethodno, da moram sastaviti listu stvari kojih se odričem i da je onda ponavljam, da to iznosim kao svoj zavjet, svoje predanje, da je ponavljam dnevno i da si dam vremena to sročiti. I dalje me to kopkalo: kako ću se toga odreći, a onda opet negdje to podržati. Tražio sam odgovor u sebi i zamolio Duha Svetoga i odmah se sjetio: načelo i temelj iz duhovnih vježbi. Po tome se ravnaj u ovoj stvari i u svakoj drugoj stvari. Koristi se onoliko koliko će ti pomoći da budeš bliži Meni, nemoj se koristiti time ako te udaljava ili ako čini da se ne možeš približiti Meni. O tom načelu razmišljaj u svakoj stvari. Hvala ti, Duše Sveti. Ta me misao trgnula i doživio sam je kao poruku, kao direktnu uputu. Još mi je u duši odzvanjao nemir i pomalo sam se čudio kako je to moguće. Odučio sam sve to prikazati Duhu Svetomu.