Sedmi dan
To da me Duh Sveti vodi doživljavam kao izbavljenje. Izbavljenje od pogrešaka u svakodnevnim obvezama. U odlukama na poslu i u međuljudskim odnosima. Odričem se svih drugih idola, naravno, ali i sila! Sila? Što je to? Jedna je samo Sila, a to sam ja. Isti onaj koji je lebdio nad vodama i koji je sišao nad Isusa na krštenju na rijeci Jordanu. Isti sam. Druge su sile sile stvorenja. I ne mogu se mjeriti sa mnom. Jer, bez mene niti jedno stvorenje ne može opstati. Ja imam vlast u svakom stvorenju. U svakoj njihovoj sili. Čini sve u mojoj sili i snazi. Meni se obraćaj u svakom trenu. Ja to želim tako jako. Tako čeznem. Želim s tobom prijateljevati, družiti se s Tobom, pratiti te, nasmijavati, opuštati, veseliti i nositi. Kao što očeva duhovna snaga stoji nad snagom djeteta i može je pogledom ili riječju nadvladati, tako i ja mogu, ali neću niti jednim svojim činom to učiniti, tako i ja želim svojom snagom doći nad tebe i nositi te, biti poticaj, nadahnuće. Ja ću pljeskati onom što činiš, a to je važnije od onog što drugi misle. Hvala Ti, Duše Sveti, za Tvoju prisutnost i riječ. Ona mi je neobična, jer nisam navikao na to. Znam da sam slab, da lako uronim u svijet, da se lako mogu izgubiti u svijetu, zalutati i ostati izgubljen. Kao u šumi bez izlaska s mnoštvom strelica koje pokazuju putove za nigdje. Želim dodir Neba u svojoj duši. To mi daj. Želim jer znam da nisam niti dotaknuo površinu oceana, a ocean je tako velik. Izgleda beskonačan, neistraživ, nedostižan u svojoj veličini. I da sam samo jedna riba u njemu, ne bih mogao gotovo ništa dostići, a kamoli to što sam na obali i samo gledam. Ne ronim, ne plivam. Uđi, Duše u sve moje pore. Tamo se treba zavući, u te kutke moje duše i rasvijetli tu tamu, počisti tu prašinu. Odvedi me gore.
Zvuči mi nevjerojatno da ti želiš od mene da ja gotovo ništa sam ne radim, tj. da toliko toga tebi prepustim. Teško mi je u to povjerovati. Ali, to priželjkujem. Mislim negdje duboko u sebi da ja moram ovo i ono, da moram puno toga, ako ne I sve. Daj mi da povjerujem do kraja u to što mi govoriš. Moja nevjera velika je kao i moja dvojba. A Ti si blag, pažljiv, obazriv. Čekaš da dođe vrijeme za svaki novi korak.
Duše Sveti, želim prijateljevati s Tobom u danu, u sitnicama, druženju, u humoru, u običnim stvarima, u poslu, u svemu. Je li takva želja moja slabost ili ljubav, izvlačenje i iskorištavanje ili otvorenost i suradljivost?, pitao sam se i odmah čuo: Ja sam sve vodio u tvome životu. Ništa nisi mogao bez mene. I ja želim i dalje biti u svemu s tobom. Prepusti sve meni. Pogledaj svece. Što su oni tražili, što su radili? Tražili su jedino mene. Ništa im drugo nije bilo važno. Oni su se dali voditi od mene. I ja sam ih vodio. Znao sam kud idu, gdje su, gdje ne trebaju ići i što ne trebaju raditi. Vodio sam ih cijelo vrijeme. Vraćao ako bi skrenuli s puta. Život svetaca je odgovor na tvoja pitanja. I ti to možeš. Maknut ću sve obzire, koje vidiš i ne vidiš. Ne smije biti ništa što će te voditi, ništa osim mene. Budi nesebičan u svemu što ostavljaš da bi dao prostor meni.
Tvoj Duh Sveti u tebi.