CRTICA O NAŠEM STVARALAŠTVU

Sve je počelo davne 2013. godine kada je naš voditelj (tada samo profesor) nakon božićnog koncerta pitao želimo li snimiti cd sa svojim autorskim pjesmama. Misleći da se šali, mi smo u šali odgovorili: ”Da profesore, zašto ne!” Ni sanjali nismo kako će ta šala postati stvarnost, ali ne u obliku jednog, već sad petog albuma.

Naši počeci bili su skromni. Tek nekoliko autorskih pjesama na našem prvom nosaču zvuka ”Tebi koji me zoveš” usnimljeno je sa svega jednom gitarom! Bilo je ljudi koji su komentirali kako je nemoguće snimiti cijeli cd s jednom gitarom, no kod Boga nema nemogućeg, pa se tako proslavio i preko nas i našeg skromnog znanja o glazbi i sviranju. Ima ono nešto u mladim ljudima, taj neki zanos i kada misliš da sve možeš i da ti je samo nebo granica. Tako smo i mi, srednjoškolci, ne zamarajući se previše oko toga kako bi pjesme trebale zvučati i kako bi cd trebao ”ispasti”, uglazbili 8 autorskih pjesama, tri tradicionalne i tri prepjeva.

Među prvim pjesmama bile su ”Pod križem”, ”Šimun Cirenac” i ”Ispred bijele hostije”. Ni sanjali nismo kako će to biti pjesme koje liječe, oslobađaju, dovode do Boga. Mislim da ni sami nismo bili svjesni snage tih tekstova i melodije, budući da smo i sami bili klinci kojima Bog tada još nije bio poznat previše, kao danas. I mi smo se tada borili sa svakodnevnim pubertetskim problemima, učenjem i školom… ali bilo je nešto u tim pjesmama, u molitvi koja je uvijek pratila svaku pjesmu, ili bolje rečeno, bio je Netko u tim pjesmama koji nas je zvao… zvao nas je na druženje, na molitvu, na pjevanje i sviranje. Vjerujem da je upravo zato i naziv prvog albuma ”Tebi koji me zoveš”. Pjesme Duhovnog kutka nisu namijenjene da se slušaju ”usput”. Dok čistiš sobu, tek toliko da slušaš nešto u pozadini. Te pjesme su namijenjene susretu Boga i čovjeka, upoznavanju i zajedničkom hodu u molitvi. Svaka pjesma proizašla je iz vlastitog iskustva: život u grijehu bluda te život u čistoći, usamljenost, napuštenost, tuga, bol… svi prolazimo takve trenutke u životu, no bitno je ne ostati u tim osjećajima, nego u tome naći Boga. Onoga koji liječi.

Nakon 2014. godine i prvog albuma, drugi je izašao vrlo brzo, samo dvije godine kasnije. Ono što je za mene najupečatljivije za ovaj cd je koliko su snimanja bila teška i naporna. Bilo je ljeto i često smo po najvećem suncu morali putovati dosta daleko do studija na snimanja… često smo gunđali i pitali se što nam ovo treba? Ali, ali… na kraju je vrijedilo! Sve te pjesme, taj zvuk, to veselje kad smo primili cd u ruke! Jedino što smo na kraju mogli reći je: Bože hvala ti na svakoj muci i trpljenju, vrijedilo je svega! Ime drugog albuma nastavlja priču prvog, jer nakon što nas Gospodin pozove, moramo se odazvati i ući u Njegov hram. Same pjesme uvode nas u Hram Njegove Ljubavi, u to otajstvo. Ono što je specifično za ovaj album je to da su sve pjesme autorske, osim Molitve predanja, čiji je autor teksta sv. Charles de Foucauld, ujedno i zaštitnik Duhovnog kutka. Osim sv. Charlesa, posvetili smo još jednu pjesmu našoj drugoj zaštitnici, blaženoj Chiari Luce Badano.

Kako je postalo uobičajeno da svake dvije godine izbacimo novi album, 2018. godine dolazi nam treći, Otvoreno nebo. Cd sa najviše pjesama, čak 21. u kompletu sa knjižicom u kojoj su tekstovi pjesama prikazani i u vizualnom obliku ilustracija. Moto albuma bio je ”S Marijom za Isusa!” Od pjesama možete naći što god poželite. Meditativne i mirnije, do nježnih i ljubavnih, pa sve do jakih i borbenih – za svakoga po nešto. Nekoliko pjesama snimljeno je u live verziji. Time smo željeli dočarati atmosferu i pomazanje koje se može iskusiti na našim molitvenim susretima, a one su uvod u naš četvrti album koji je u potpunosti snimljen live.

Na kraju bih htjela naglasiti kako ovo sve nije nikako naša zasluga, već isključivo Božja milost. Mi smo u svemu ovome bili samo olovka u Božjoj ruci, a on je Autor svega – tekstova, melodija, grafike… Ono što sam naučila kroz ovih nekoliko godina skladanja i stvaranja nečeg novog je to da uvijek treba ostati autentičan i odgovarati na Božje poticaje. Raditi onako kako on želi da to radimo, a ne da kopiramo druge i da pokušavamo biti kao drugi. Mislim da je to i čar Duhovnog kutka i naših pjesama – one su preslika nas i naše duše, svega onoga što jesmo, što što smo u životu prošli i što prolazimo. Želimo kroz pjesme pomoći ljudima da uđu u molitvu i dođu do Boga. Pjesme su samo most do Njega, a svatko treba poslije s Njim napisati svoju tekst i svoju melodiju. Jer svatko od nas je jedinstven, kod Boga nema kopija.

Mia M.