Moleći krunicu mi zapravo Isusa i Mariju puštamo u naš život. No, od samog puštanja Isusa i Marije u naš život, postoji još jedna važnija stvar, a to je zadržati ih u našem životu. Krunica je savršeno sredstvo, za zadržati Isusa i Mariju, u našim životima. Moleći krunicu, razmatrajući otajstva Isusova života, Isus i Marija ostaju trajno prisutni, živi i djelatni.

Da bismo krunicu istinski molili potrebno je ispuniti tri uvjeta:

1. Osjećati se nemoćan – naše životne situacije dovode nas do iskustva nemoći, dovode nas do trenutka u kojem bismo trebali priznati: nemoćan sam, ne mogu više. I to priznanje nemoći jest ključan trenutak da Marija počinje djelovati i zauzimati se za nas kod Isusa.
2. Ljubiti – krunica jest molitva za one koji ljube. Ljubav prema sebi. Zar nije Isus rekao što nam vrijedi činjenica da smo zadobili cijeli svijet, a izgubili sebe. Ljubiti sebe znači dolaziti u Božju prisutnost i tražiti svetost. Kroz krunicu se razvija najvažnija karizma, karizma ljubavi.  

Ljubav prema bližnjemu – voljeti drugoga znači moliti za njega. Zar je moguće voljeti, a ne moliti za one koje ljubimo. Krunica je neprestana zagovorna molitva u ljubavi. Krunica je predivno djelo duhovnog milosrđa.

3. Junaštvo/hrabrost. Crkvena povijest nam pokazuje mnoštvo junaka koji su krunicom izborili silne pobjede protiv svijeta, tijela i đavla. Silne junake poput svetog Padra Pija, svetog Dominika, svetih Franje i Jacinte, svetog Ljudevita Montfortskog… Za molitvu krunicu potrebno je junaštvo i herojske kreposti vjere, nade i ljubavi.