Moj prvi doticaj i upoznavanje s Marcelom Vanom bio je 2020. godine kada mi je u ruke došla njegova knjiga, autobiografija. Dugo je stajala na polici i imala sam otpor počet ju čitati jer je bila ”debela”. Kada je došlo ljeto, pomislila sam – ako ju sada ne pročitam neću nikad! I već sa prvim stranicama me ovaj dječak toliko fascinirao da sam cijelu knjigu ”progutala” u 2-3 tjedna. Nisam mogla prestat čitati koliko me fascinirao njegov život i kroz sve što je prolazio. Toliko patnje i tuge u tom dječaku, toliko boli su mu nanosili drugi, a opet on je to sve tako hrabro podnosio, nije nikad posumnjao u Božju blizinu i ljubav, nije ga nikad okrivljavao za sve što mu se događa. I sama sam to ljeto prolazila težak period. U Marcelu sam pronašla prijatelja, suputnika, onoga koji razumije. Intenzivno sam osjećala njegovu ljubav i zagovor, iako mu se nisam nešto puno molila, ali njegova blizina me pratila.

Marcel je imao posebnu milost danu od Gospodina – dar lokucije tj. nutarnjeg govora s Djetetom Isusom, blaženom Djevicom Marijom i svetom malom Terezijom od Djeteta Isusa. U njegovoj Autobiografiji se mogu pronaći razgovori sa sv. malom Terezijom, a u novoj knjizi Razgovori zapisivao je sve o čemu je pričao sa svo troje. To mu je naredio njegov duhovnik i ti razgovori su priznati od Crkve.

Ono što me posebno zaintrigiralo je njegov odnos sa sv. malom Terezijom jer je ona i moja svetica – zaštitnica. Bog nju i Marcela naziva ”malim cvijetom”. I sama sam se često doživljavala kao Božjim cvjetićem i jako mi paše ta duhovnost ”malog puta” o kojoj možemo čitati u spisima male Terezije. Često sam se i sama borila s molitvom, mislila sam da ona mora uvijek biti uzvišena, kontemplativna, da moram pažljivo birati riječi koje će se Bogu svidjeti, no čitajući Marcela i njegovu sestricu koja ga je poučavala, shvatila sam kako molitva zapravo treba biti jednostavna, iz srca. Bogu treba govoriti o svim stvarima, pa čak i onim najmanjima koje nam se čine nebitne. Pred Njim ne treba glumiti, nego biti ono što jesmo, jer On ionako zna kakvo je naše srce.

Sveta mala Terezija Marcelu Vanu: ’’Imaj strpljenja slušati me da bi vježbajući stekao naviku. Dakle, kada se obraćaš dobrome Bogu, učini to sasvim prirodno, kao da razgovaraš s onima oko sebe. Možeš mu govoriti o svemu što poželiš: o pikulanju, penjanju na planinu, zadirkivanju svojih prijatelja i, naljutiš li se na koga, reci i to dobrom Bogu iskreno. Bog uživa slušati te; zapravo je žedan tih malih priča koje mu ljudi previše rijetko povjeravaju. Oni mogu provesti sate prepričavajući ive zabavne događaje svojim prijateljima, ali kada je riječ o dobrom Bogu koji žudi čuti ove priče do te mjere da mu dođe da zaplače, nema nikoga da mu ih ispriča. Od sada, mali brate, nemoj škrtariti sa svojima pričama prema dobrome Bogu. Može?’’ (Autobiografija, Marcel Van)

Za sve one koji ne znaju kako moliti, koji se bore, koji misle da nisu ”dovoljno dobri” pred Bogom, preporučam ovu knjigu koja prikazuje istinu o molitvi i kako na vrlo jednostavan način predati cijelog sebe i svoje srce Bogu.

Na kraju bih htjela posvjedočiti snagu zagovora sv. male Terezije i Marcela Vana u upoznavanju prve božanske osobe, Boga Oca. Bog Otac mi je uvijek bio stran. Nisam mu se često molila, nisam razmišljala o njemu, nisam ga doživljavala kao Oca, uvijek su mi bliži bili Isus i Duh Sveti. Prošlo ljeto smo u zajednici imali ljetnu školu molitve sa malom Terezijom i Marcelom Vanom. Dva tjedna smo razmatrali meditacije o Bogu Ocu. U ta dva tjedna sam proživljavala nevjerojatne milosti te prisutnost i ljubav Boga Oca. Spoznala sam da sam zaista njegova kćer, da brine o meni i da pored zemaljskog oca imam nebeskog Oca koji me stvorio, koji me htio, koji bdije nada mnom.

Sveta mala Terezija Marcelu Vanu: ’’Slušaj, mali brate, što ću ti dalje reći. Znači, Bog je Otac i ovaj Otac je Ljubav. Njegova ljepota i njegova ljubav su beskonačne. Samo je beskonačnost u stanju dati značenje imenu Oca danom Trojstvenom Bogu. Samo promatrajući tjelesna stvorenja ovoga svijeta, samo gledajući oko sebe i u sebe, možeš spoznati koliko je dobar Bog i koliko nas ljubi. [597] Od dana kada su naši prvi roditelji sagriješili, Bog je morao dati osjetiti svoju srdžbu i nametnuti kaznu čovječanstvu. I od toga je vremena strah navalio na ljudsko srce i učinio da ono drhti, oduzevši mu i misao na Bogu kao na beskrajno dobroga Oca. Čak je i tada Bog postupao s nezahvalnim čovječanstvom s očinskim osjećajima, jer da im je u tom trenutku dao da osjete njegovo božansko veličanstvo, kako bi čovječanstvo uspjelo preživjeti do danas? Razumiješ li, mali brate? Bog tek što je bio objavio kaznu našim prvim roditeljima, odmah im je pružio i izvor nade: poslat će svoga Sina da postane čovjek na zemlji i čovječanstvu vrati milost koju su izgubili naši prvi roditelji. Nakon takvoga znaka ljubavi, što bi još trebao učiniti? Čak ni nakon toga nitko se nije usudio Boga nazvati Ocem. Tek je nakon utjelovljenja Riječi, Isus, spasitelj svijeta, nazvao Boga Ocem i poučio svijet da koristi ovo ime dok se moli Bogu Svevišnjem. Vane, dragi moj mali brate, sada vidiš da je Bog naš Otac. Ali zato što se čovjek, siromašni grešnik kojim dominira strah, više nije usuđivao Boga zvati [598] Ocem, sam se Bog ponizio i postao čovjekom, da bi podsjetio svoju ljudsku braću na postojanje izvora milosti za koji je ljubav Božja učinila da se izlije i koji će nastaviti teći u beskraj. Tako nas je iz svojih vlastitih usta naučio da ga zovemo Ocem. Da, Bog je naš Otac, naš pravi Otac, vrlo stvaran Otac, a ne poočim, kakvim ga mnogi slavni govornici opisuju, tvrdeći: ‘Postoji samo jedan Isus koji je pravi Sin Božji. Što se nas tiče, mi smo samo posinci.’ Mali brate, nikada nemoj vjerovati poredbama koje oni smišljaju da bi dokazali svoju tvrdnju jer, iako su njihove riječi razumne, one se oslanjaju samo na ljudski razum a ne dopiru do onog krajnjeg počela koje je Ljubav Božja. Biti djeca Božja za nas je neusporediva sreća. Imamo pravo ponositi se time i nikada ne smijemo ustupiti mjesto pretjeranom strahu. Bog je naš voljeni Otac! Oh, dragi brate! Želim te neprestano podsjećati na ovo tako drago ime. Molim te da od sada budeš uvjeren i zauvijek pamtiš [599] ovo ime za Ljubav i više nikada ne budeš zabrinut ili prestrašen u prisutnosti ove Ljubavi koja je beskonačno očinska! Da, zauvijek pamti da je Bog Otac, da te je ispunio milostima, da nikada nije odbio odgovoriti na tvoje i najmanje želje i da je vrlo često davao više nego što si poželio. Zaista, sve proglašava dobrotu i snagu Božju, i on koristi svoju moć samo da bi iskazao ljubav svoga srca prema svojim stvorenjima.’’

Mia M.