
Isusov pogled
Sveti Petar je živio u svijetu. I mi živimo u ovome svijetu. Obavljamo razne stvari. Nismo po ničemu previše različiti od svetog Petra. Sveti Petar je bio čovjek. I mi smo ljudi, i u tom smislu priča o svetom Petru je priča i o nama. I u tom svijetu u kojem živimo postoji nešto što se zove pogled. Pogled je način na koji mi gledamo na svijet. Način na koji dopiremo do srži. Mogli bismo reći gotovo intuitivno idemo do kraja. No ti pogledi mogu biti i, nažalost, često puta jesu, potpuno krivi. A mnogo je i krivih navjestitelja istine. Sjećam se kako sam davno, još u srednjoj školi, čitao francuskog filozofa Sartrea, njegov roman Mučnina. On u tome romanu opisuje svoje iskustvo, svoje otkrivenje, svoj pogled na svijet. To se događa u jednom trenutku kada glavni lik, Roquetin, stojeći ispod kestena „progleda“ i vidi da je svijet odvratan, odvratna ljepljiva masa, da su ljudi odvratni, da je sve besmisleno, sve je zapravo ništavilo. I spopadne ga mučnina. Mnogi danas imaju takav pogled na sebe, na svoj život, na ljude oko sebe – mnogi žive mučninu. Mnogi žive za ništa. Mnogima je zlo od svega. Mnogi su izrazito nezadovoljni svojim životom. Žele da ih nema. Zašto? Zato jer im je takav pogled. Sve oko nas upućuje na smisao i ljepotu, na dobroga Isusovog Oca, ali mi to ne vidimo. Isus je rekao – pogledajte ptice nebeske, pogledajte ljiljane, gledajte u mene da se razvesele vaša srca… Jedna osoba mi je rekla da ne može sebe vidjeti kao zaručnicu, da joj je to odbojno; jedna osoba mi je pričala kako joj je pogled na seks izopačen… Toliko pogleda koji vide samo mučninu.
Pokušat ću reći par riječi o Isusovom pogledu. Pogledu koji se dogodio onoga dana kad je Andrija svojeg brata Petra doveo k Isusu.
Dovede ga k Isusu, a Isus ga pogleda i reče: ‘Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa! Što znači Petar – Stijena.’
Ako se sjetimo što smo maloprije govorili, onda ovdje pogled znači puno više od jedne fiziološke radnje, od upada svjetla na zjenice i stvaranja slike u Isusovom mozgu. Ovdje pogled znači ono što on jest – način gledanja na svijet. Znači spoznaju. Od osjetilne do intuitivne. A Isus je Istina i njegovi sudovi su istiniti. Kako je Isus gledao Petra?
Slikovito bih taj susret mogao opisati kroz sliku kipara koji je ugledao jedan mramorni blok. Kipar kao znalac vidio je materijal koji ima pred sobom i, kao znalac, odmah je vidio što se iz toga može isklesati. Na primjer, vidio je majku koja doji dijete, a što je njegovo umijeće veće i bolje, on može odmah vidjeti i detalje, ovakav ili onakav lakat majke, dojku u ustima, ovaj ili onaj položaj…
Tako i Isus, pogledavši Petra, mogao mu je reći tko je i što On može iz njega napraviti. To je toliko potresno i iscjeljujuće da je zapravo zapanjujuće. Zapravo mu je u tim riječima ti si Šimun, sin Ivanov, a bit ćeš Kefa otkrio volju Božju. Božji plan za njega. Istinu o njemu. Dao mu je do znanja da zna tko je on. Ja ne znam za vas, ali koliko puta sam ja pomislio – kada bih barem ja mogao biti ja. Ili, kada bi barem drugi znali tko sam ja! Koliko puta smo željeli i želimo pobjeći iz neke situacije u kojoj se osjećamo da nas drugi guši, da nam ne da biti ono što jesmo, i tada počinjemo patiti, silno patiti. Ovdje mu Isus daje do znanja da zna tko je on i to je oslobađajuće, iscjeljujuće. To je njegov prvi susret s Isusom i Isus mu ne upućuje neke druge riječi nego baš te. Susret je kratak. I to je važno. Sjećam se svog prvog susreta s Bogom, trenutka kada sam prvi put čuo njegov glas koji se slio u rečenicu: Stjepane, zašto mi ne otvoriš svoje srce? Zašto mi je rekao upravo te riječi? Jer me je poznavao, jer je znao da sam zatvoren prema njemu, da je to odlučujuće u tom trenutku. To je bio znak da me savršeno poznaje, da me je vidio. Da me je pogledao i znao tko sam. Zatvoren čovjek za njega i njegovu ljubav. I piknuo je tamo gdje treba. I upravo ta moja omeđenost, ta činjenica, bila je istovremeno moj zatvor, ali i moja mogućnost slobode. I ja sam otvorio srce. Rekao mi je tko sam trenutno i što mogu biti.
U susretu, u pogledu Petra i Isusa, zapravo se radi o pitanju našeg identiteta. Tko sam zapravo ja? To je stvarna mogućnost vraćanja samome sebi. Povratak. Iscjeljenje. Isus ga otvara i daje mu mogućnost doista biti ono što jest. Sin Ivanov. Dijete. Petre, ti si dijete. Sjećam se kako sam jednom u jednoj knjizi patera Ivančića pronašao jednu molitvenu uputu za iscjeljenje vlastitog identiteta. Molitva je vrlo jednostavna. Ona kaže – zatvori svoje oči, predoči si da si pred Bogom i tiho ponavljaj: Ja sam Stjepan, sin Josipov. Ja sam Stjepan, sin Štefice. Ja sam Stjepan, dijete Josipa i Štefice. To je iscjeljenje. Ulazak u Božju volju. Ulazak u odnose koji su mi dani i koji su me odredili, ograničili. I Isus mi govori – znam sve to. Znam tko si, znam tvoje odnose. Znam tvoju situaciju. On mu je zapravo rekao ono što je Petar trebao čuti. Kada ga je Isus pogledao, vidio je što ovaj čovjek treba čuti. Ti si, Petre, u odnosu koji te je odredio. Možda zakočio. Možda nije, ali iz tebe takvoga i iz tvojih takvih odnosa postat ćeš ono što trebaš biti, samo ako kreneš za mnom. Ti si Šimun, sin Ivanov, dijete. Ti si dijete. Imaš svoje podrijetlo koje ja poznajem. Osobno te poznajem. Ti, kao sin Ivanov, imaš odnos i sa mnom – Kefa, Petar. Stijena. Isus mu govori ono što on treba čuti. Ništa više. Ja sam ti blizu. Bit ćeš stijena.
MRAVI
Kesteni su rasli u nekoj ulici
Ispod kestena djeca su proučavala mrave
Ona još ne poznaju ono što su Sartre i njemu slični naučavali: mučninu
Život je rijeka koja se ulijeva ni u što
Život je sito iz kojeg curi brašno
I kruh se ne može ili se tek s teškom mukom može umijesiti
Tko će mi objasniti plač bolesnih
Muku gladnih
Sirotinju koja cvili poput pasa za jedno milovanje za jedan dodir za jedan pogled
Ulica je beskonačna
Djeca u društvu mrava
Formicidae
Crni – Lasius niger
Crveni – Solenopsis invicta
Crveni i crni voljeni i upoznati pod pogledima djece
Djeca
Isus stane i ugleda ga i kaže mu: Ti si Šimun, sin Ivanov
Ti si dijete…
I Isus ga nauči gledati i vidjeti ono što do sada nije vidio
Ispod stabla kestena Sartre je vidio odvratnost i mučninu
Ispod stabla kestena djeca vide Život i Stvoritelja