PRVI RAZGOVOR
Zanijemio sam kad sam shvatio kako se treseš
Kako krvave kapi znoja izbijaju iz tebe
Crvene
Kao džem
Koji mi je baka mazala na kruh
Prije odlaska na polje
A ja sam ostajao sam
Nisam to volio
Nisam volio ostati sam
Nisam volio oluje
Nebo bi se zacrnilo i spustila bi se tama
Kao da je noć
Noć
U kojoj si ti krvario
I ostao si sam
Ali ti nisi zanijemio
Ti si govorio
Iako nisi vidio Oca
Iako su učenici zaspali
I mjesečina je pala na korice Petrovog mača
I jedna bobica mlade masline izgubila se u travi kraj tvojih nogu
Ulje i Krv
Pitao sam te zašto
A ti si rekao ja sam Sin Čovječji
Čovjek boli vičan patnjama
Čovjek koji je u vrtu vidio neman
Čovjek koji je u vrtu vidio svoju smrt i na smrt se ožalostio
Čovjek koji je bio krvav i crven od krvavih kapi znoja
Čovjek koji je krvlju svojom obojao ovaj svijet
Krvlju crvenom Crvenom
Kao ovaj džem na tvojoj kriški kruha Kao ovaj crveni džem na tvojoj usni
Koji ti baka s ljubavlju maže na kruh Kruh koji je umijesila svojim rukama
Sagnuta nad smjesom vode i brašna
Kruh napravljen s mukom ljubavi
Ona je umorna otišla s polja i ubrala šipak
Ukuhala ga
Pošpricala se njena pregača
Noću me sanjala kako te tražim
I od tada je molila za tebe
I ja sam s mukom ljubavi otišao u vrt
I moja se haljina zakrvavila
I ja sam ubrao u vrtu plodove
I moje Tijelo postalo je ljekovita biljka
Dođi i uberi plodove i jedi
Ne boj se
Ne boj se moje Krvi
Dođi
Ostani
Berimo plodove
I
Šutimo
DRUGI RAZGOVOR
Moje tijelo osjetilo je uzbuđenje
I padao sam u ognjicu
Osjetio sam kako me bludnost osedlala
Svojim je mamuzama udarala u moje slabine
A bio sam dječak koji je trčao za loptom
Koji je volio slušati grlice kako pjevaju
Trava bi narasla
I djed bi je pokosio
Natovarili bi je u kola
I bičem bi potjerao stoku da nas vuče natrag kući
I tebe su ošinuli bičem
Zašto
Zato jer je čovjek koji ne drži mojih zakona poput stoke koja luta
I bičujući mene vi ste mogli pronaći put i vratiti se kući
Naći jasle i vedro vode koje uvijek netko napuni
I bičujući zvijer možeš je otjerati i ukrotiti
To sam učinio Ukrotio i otjerao
z
v
i
j
e
r
Raskomadao je i sad je njena moć
n
i
š
t
a
Digni ruku
Digni glas
Uberi cvijet
Uberi vlat
Ponjuši
Osjeti slast
Osjeti vlast
Nad svojim tijelom
Ne kukaj ne plači
Obuci se mojim krvavim odijelom
Okrijepi se mojim Tijelom – istinskim jelom
Ne boj se demon te više ne tlači
Ne tuguj ne plači
TREĆI RAZGOVOR
Nije to ništa
Ne plači
Izronit ću ti zvjezdaču iz mora
Nije to ništa ne plači
Ubrat ću ti marelicu kraj puta
Voliš marelice
Volim ih Isuse
Fine su
I pašu mi za moje suhe usne
I tvoje su suhe Isuse
I lice je tvoje izbrazdano ranama kao mravinjak
I kaplje krvi poput malih crvenih mrava
Spuštaju se niz tvoje lice
Zašto je ono krvavo Isuse
Zašto imaš trnje spleteno i nabijeno
Na čelo i glavu svoju
Zašto ti je kosa raščupana
Haljina poderana
Ne možeš Isuse ići takav u more zvjezdaču izroniti
Rane će ti sol izgristi
Krv će grabežljive ribe prizvati
Isuse oko ti je zatvoreno i natečeno
Nećeš moći u moru gledati
Isuse noge su ti krvave
Nemoj se na stablo marelice penjati
Ne plači
Ja ću ovakav za tebe u more ući
Ja ću se za tebe na marelicu popeti
Ja ću te čuvati
Isuse moj krvavi u ruci držiš zvjezdaču
Isuse moj krvavi u ruci držiš marelicu
Isuse moj krvavi uzmi šiltericu moju
I pokri ranjenu glavu svoju
ČETVRTI RAZGOVOR
Moram nositi druge ljude
Teški su
Teški su Isuse
A ja sam dječak
Koji mora slušati kako se rugaju mom ocu
Moja majka pati
Bole me leđa
Vrat me boli
Stavi svoju ruku na moj potiljak
Uroni krpu u hladnu rijeku i stavi je na moja ramena
Ti si nosio svoj križ
To mirišljivo drvo koje je mirisalo na nard
Koji nije ishlapio iz tvoje kose i tvojeg tijela i haljine koju ti još nisu skinuli
Kako je ona dobra Isuse
Ta žena
Tako je hrabra
Tako je rasipna u ljubavi
Rasipna
Oboje imate lijepu dugu kosu
Neka i ja ću biti rasipan
Stavi još tereta na mene
Na moja mlada leđa
Na moje mlade noge
Kojima ću gaziti zmije
Hvala Isuse na čaši vina
Hvala Isuse na šniti kruha
Hvala na plavim šljivama
I rakiji
I kukuruznom kruhu
I mačku
I pijetlu
I Svijetlu
Koje svijetli i tama ga ne obuze
PETI RAZGOVOR
Zašto teško dišeš Isuse
Ne možeš doći do zraka
Svrbi te tijelo od bolnih ranih
A ruke pribijene čavlima
Ne možeš pomaći
Sjećam se Isuse
Zvuka čavala koje je djed zabijao u daske
Plakao sam jer sam mislio da to daske boli
Sada drhtim kad pomislim kako čavao kroz ruke tvoje prolazi
Miriše polje iz daljine
Djed popije gemišt
Rashladi oznojeno tijelo
A ti si žedan Isuse
I ja ću sada odbiti popiti sok od bazge
I sjedit ću tu na suncu
I mislit na muku tvoju
Zašto je Isuse to tako
Zašto pas kad ga nešto boli
Cvili
I ja mu se smilim i dragam ga
A ti kad na križu visiš
Svatko kraj tebe prođe
I rijetko tko da stane i da podraga
Ruke
Noge
Rane tvoje
Isuse zašto teško dišeš
Čekaj
Skuhat ću ti čaj od aloje
Djede
Gdje baka drži suhe listiće aloje
Isus teško diše
Dlanovi mu se znoje
Miriše pokošena trava
Rogoz se ljulja
Dolazi Kraljevstvo
Iz muke vode i krvi
Mirišu u vrućoj vodi listići aloje