Sama sa Samim je sintagma koja nam otkriva puno zanimljivih stvari koje možemo primijeniti na svoj život, okoristiti se njima, ubirati plodove te nasititi njima sebe i druge. Kako je Isus rekao jedni daju trideseterostruk, jedni šezdeseterostruk, a jedni stostruk rod od sjemena Riječi zasijane u tlo njihova srca. I tu nam se odmah otkriva tajna da nam takva količina plodova nije potrebna samo za hranjenje vlastitog života već je potrebno rađati obilato da bi se i druge nahranilo. I takav život postaje istinski život.
Sama sa Samim! Ovdje je potrebno postaviti pitati tko je onaj koji je sam, kako je netko (p)ostao sam? Sami postaju oni koji ostaju bez ičega, koji više nemaju što dati drugima jer su se svega lišili. Tada bivaju odbačeni. Postaju sami.
Za Isusa piše, u poslanici Filipljanima, oplijeni sam sebe, liši se svega. Kralj bez ljepote, za kojeg piše u psalmu da je bio najljepši od svih sinova ljudskih. Najljepši od svih sinova ljudskih ostaje bez ljepote i naziva ga se Čovjekom boli od kojeg svatko odvraća lice, kojeg više nitko ne želi ni pogledati. Kralj bez odjeće – gol. Skupu nešivenu haljinu su mu uzeli. Kralj bez pristaša, sljedbenika, svi pobjegoše, kako je Djevica Marija rekla don Stefanu Gobbiju: „Jedan se već ubio koji ga je izdao a jedan daleko od njega plače“. Kralj bez zlatne krune. Okrunjen trnjem, bezvrijednim korovom koji mu je zadavao silnu bol. A da ni ne pričamo o nutarnjim lišenostima i patnjama.
Djevica Marija, u jednoj objavi, kaže don Stefanu Gobiju: „Pogledajte moju bol. Pogledajte moju muku. Moj sin ostavljen od sviju, izbičevan, trnjem okrunjen, mučno se uspinje na Kalvariju noseći teški križ na svojim jadnim ramenima“. On je ostavljen s križem na ramenima. Sam. Peku ga leđa, i udovi izranjeni od udaraca biča.
Sama sa Samim – izraz je koji označava razumijevanje. On nas upućuje da su se u nekom trenutku susreli oni koji su sami, Krist i Marija. I oni razumiju jedan drugoga. Nije teško razumjeti ono što si sam iskusio, prošao.
I upravo zbog susreta Krista i Marije termin Sama sa Samim označava prestanak samoće. Kad dvoje samih dođu jedan do drugoga – samoća prestaje i događa se prijelaz iz samoće i boli u ljubav i sjedinjenje. Nastaje utjeha. Upravo u tom času Otac mu daje za utjehu njegovu Majku. Onu koja je sama. Samom se daruje Sama.
U jednoj poruci Djevica Marija kaže don Stefanu: „Ne moljakajte ljudske utjehe. Naći ćete uvijek srce svoje Majke. Bog mu daje utjehu – Majku. Bog nama daje utjehu – svoju Majku“.
Sama sa Samim je poziv upućen svima. Model iz kojeg možemo izvući beskrajno mnogo plodova. Model po kojem je potrebno učiti i model po kojem je potrebno živjeti.
Sama sa Samim je model iz kojeg možemo naučiti četiri važne stvari za naš život.
1. Ljubiti – naučiti ljubiti. Sama sa Samim jest poziv na sjedinjenje, predanje i polaganje vlastitog života za drugoga.
„Nema veće ljubavi od ove – položiti svoj život za druge, da tko položi svoj život za one koje ljubi. Gledajte mog Sina Isusa kako umire na Križu za vas. Umire jer daje život. Daje svoj život iz ljubavi“. Razmišljajući nad ovim riječima blažene Djevice Marije otkrivamo da je ljubav u osnovi polaganje vlastitog života za drugoga. Iz tog polaganja, umiranja rađaju se plodovi i mi postajemo stablo koje daje trideseterostruk, šezdesetorostruk ili stostruk rod. Polaganje života jest polaganje vlastitog vremena i tijela za drugoga.
2. „Ovdje vas želim naučiti trpjeti. Ovdje je moj Sin. Čovjek boli. Trpi bez jadikovanja. Janje pribijeno na križ. Nema više ljudskog izgleda: zgnječen je pod teretom patnje, okrutno izudaran, prezren ponižen. To je put kojim svi morate proći“. Marija nas ovdje uči da je ovo put kojim svi moramo proći. Put dolaska pod križ. Nema veće patnje od promatranja voljene osobe u agoniji, u trpljenju. Tada se u nama rađa želja nešto učiniti – dokinuti patnju onoga koga ljubimo. I u tim trenucima postajemo spremni trpjeti. To je tajna kršćanskog trpljenja – trpjeti na različite načine za drugoga, određeno vrijeme i određene muke dok on ne bude oslobođen i iscijeljen. Učiti podnositi trpljenje za drugoga, kao što je Krist učinio za nas. To je put kojim svi moramo proći. To je put, a krajolici su različiti.
3. „Ovdje vas želim naučiti šutjeti. Ovdje na križu učimo govoriti Životom. Šutjeti i govoriti životom. Tako se iz života rađa njegova posljednja riječ: riječ opraštanja i predanja Ocu. Naučite šutjeti. Naučite šutjeti da čujete i da se iz šutnje rađa riječ. Naučite šutjeti i počnite govoriti životom. A iz života na križu rodit će se i vaša riječ Ljubavi za sve i potpunog predanja Ocu“. Tako nas uči Marija u poruci koju je dala don Stefanu Gobiju.
Tu pod križem u susretu Same sa Samim nastaje škola šutnje. Škola šutnje i slušanja. Škola govorenja životom. Život se rađa na križu, na križu se rađa riječ Ljubavi za sve. Na križu se događa predanje Ocu. Križ je znak opraštanja i predanja Ocu. Križ je mjesto života. To je mjesto gdje grijeh biva uništen a počinje romor Duha Svetoga. Kriste na križu raspeti zašto ti vijori kosa? Zar vjetar i šum nije znak dolaska Duha? Kriste čujem romor Duha Svetoga. Šaputanje. Kriste, na križu raspeti, vijori ti kosa i naviješta dolazak Duha.
4. „Ovdje vas učim – ostanite na Križu. Toliko me boljelo kad sam bila pod križem da mu dadnem malo utjehe ali najviše me razdiralo kad sam slušala povike: Siđi s križa. Ako si Sin Božji spasi samoga sebe. Siđi s križa i onda ćemo ti vjerovati. Ja mu svojom majčinskom ljubavlju moram pomoći da ostane na križu, da se izvrši volja Očeva i da vas spasi i otkupi.“
Marijina škola strpljivosti i vršenja volje Božje. Ne sići s križa sve dok se ne izvrši djelo spasenja i otkupljenja. Otarasi se križa i gubiš pobjedu. Križ je mjesto pobjede. Pobjede u patnji. Pobjede u krvi.
Križ je mjesto gdje moramo biti razapeti da bi sve u nama umrlo. A raspeće je svaka bol, svako umiranje nečemu što volimo više od Krista, više od braće. To je umiranje da zadobijemo Krista i braću. I dok to nešto u nama živi, i dok osjećamo za time bol ne smijemo sići s križa. Kad bol nestane, umrli smo i zadobili smo Krista i braću. Otišli smo naprijed u blagoslov.