U Edith Stein, u njezinoj nutrini pokreće se pitanje: Što je žena? Postoji li zvanje žene i koji je habitus njezine duše? Što je to u njoj, u njezinoj nutrini što odgovara njezinom zvanju?
Tražeći odgovore sveta Edith Stein, kao filozof, kreće se kroz povijest filozofske misli i pronalazi kod svetog Tome Akvinskog definiciju: anima forma corporis. Duša je obličje tijela. I Edith tu zastaje i kaže svakoj ženi: „Zastani nad svojim tijelom. Promatraj ga. Dugo ga promatraj, polako – promatraj ga sa svih strana i pitaj se: „Što mi moje tijelo govori o mojoj duši?“
U tim promišljanjima Edith Stein nas upućuje i na Sveto Pismo koje nam govori da je žena stvorena da bude suputnica mužu i majka ljudi. Za suputnicu mužu i majku je sazdano njezino tijelo, a tome odgovora i njezin duševni ustroj. I upravo to nam otkriva promatranje tijela – biti suputnicom. Dijeliti život drugog čovjeka i u svemu sudjelovati što se njega tiče.
Biti suputnicom
Biti suputnicom
I sudjelovati u svemu što se tebe tiče
Dragi
To je moja unutarnja cesta
Moj putokaz
Moja smjernica
Moja mahovina
Duša mi se otkriva
Kad uzavre moja utroba
I nije dobro da je svatko sam
I spremna sam poći za tobom
Preskočiti ivičnjake
I biti s tobom u rudnicima i rovovima tvojeg života
Spremna sam stati pred gun i popiti metak
Da ne budeš sam da ne umreš sam
Dragi dajem ti svoju janjad bijelu
I šumu
I mirisne šafrane
I prinosim tamjan za tebe
Biti suputnicom tvojom
I sudjelovati u svemu što se tebe tiče
Dragi
Moj je DNK
Biti suputnicom, dijeliti i sudjelovati u svemu što se čovjeka tiče, dati mu svoje mirodije, bijelu janjad i šumu jednostavno nam otkriva da je ženino zvanje biti i majka. Pogled na dojke i pupak je Himalaja koja ruši svaku filozofsku konstrukciju protiv žene.
I kad sve zbrojimo, nužno zaključujemo da je zvanje žene dati život.
Čovjek bez žene umire, putnik bez suputnika umire, čovjek bez dijeljenja umire, svijet bez rađanja umire.
Kako je to lijepo rekla sveta Edith Stein: „Duševni ustroj žene jest da je okrenuta prema živom, prema osobnom. A to je čini osjećajnom i intuitivnom.“
Sa Edith Stein u borbi s tjeskobom i depresijom
Čovjek današnjice nosi terete depresije, tjeskobe i tuge. Teško pronalazi lijek. Teško pronalazi vrata na kojima piše izlaz.
U moru lijekova ovdje vam želim ponuditi jedan lijek koji je svima dostupan. Snažan je i djelotvoran.
Lijek koji uvijek djeluje jest milosrđe.
Blago milosrdnima jer će baštiniti milosrđe.
Isus Krist nas je učio da čovjek ne samo prima i na sebi iskusuje milosrđe Božje, već da je on i pozvan da milosrđe čini drugima, riječi su svetog Ivan Pavla II. I upravo je to način kako pobijediti depresiju. Dolje navodim primjere i svjedočanstva vezana uz zatočenistvo Edith Stein u koncentracijskom logoru Auschwitzu.
+++
Među zatvorenicima koji su dovedeni 5. kolovoza sestra Benedikta (redovničko ime Edith Stein) isticala se zbog svoje smirenosti i pribranosti. Velika tuga u barakama i komešanje izazvano dolaskom novih zatvorenika bili su neopisivi. Sestra Benedikta bila je baš poput anđela; obilazila je žene, tješila i umirivala ih te im pomagala.
Mnoge majke bile su na rubu ludila. Nisu se uzrujavale oko svoje djece cijeli dan, već su samo sjedile u nijemom očaju, zarobljene u mislima. Sestra Benedikta brinula se oko male djece, prala ih i češljala te pomagala u njihovu hranjenju i drugim potrebama. Tijekom čitavog njenog boravka ondje prala je i čistila za ljudima, nižući jedno djelo milosrđa za drugim, dok su se svi divili njenoj dobroti.“ (Julius Markan, svjedok)
„Jednom mi je u razgovoru rekla: ‘Svijet se sastoji od oprečnosti, no na kraju od tih suprotnosti ne ostaje ništa. Jedino što ostaje je velika ljubav. Kako bi i moglo biti drugačije?’“ (dr. Wielek, logoraš)
+++
Gospodine Isuse Kriste, ti nam otkrivaš tajnu ozdravljenja u milosrdnoj ljubavi prema drugima. Jedino djelatna ljubav pobjeđuje depresiju, tugu, nemoć, pasivnost. Koliko puta sam sputan i umoran i bez snage, a ti mi kažeš sada ljubi, sad napravi djelo ljubavi. Hvala ti Isuse, što misleći na druge zaboravljam na sebe i svoju bol. Sv. Edith Stein moli za mene da u bezizlaznim situacijama, najbesmislenijim situacijama pronalazim smisao u ljubavi. Kako je zapravo apsurdno tješiti i češljati malu djecu pred plinskom komorom, a opet je u tome prisutan sam Krist, sama raspeta ljubav. Raspeti očituj se u mojim bolima. I tu se otkrivaš i tražiš da te češljam. O dubino u koju se želim baciti neka te zatrpa ljubav, mraku koji me želiš progutati neka te proguta Svjetlo ljubavi i svede na nulu, ništicu.
Oprosti mi Isuse, kad me moje težine blokiraju i ne vidim ništa, daj da baš onda u tim trenucima smognem snage za milosrđe prema drugima. Daj da kad mi je najteže najviše mislim na svog muža/ženu, djecu i da služim, iskazujem milosrđe.
Milosrđe rađa milosrđe
Kad ne mogu
Kad sam ugušen svojim mislima
I prikovan za svoj za mrak
Tada mi treba Drugi
Da ga ljubim
I ljubav rastapa moje okove
Podmazuje moje udove
Čini me pokretnim
I krećem se kao riba prema svjetiljci na brodici
Kao suncokret prema suncu
Hidraulika boli popušta
Cviljenje se smanjuje
Ulje Duha moći zglobove
Milosrđe rađa milosrđe
Moliti sa svetom Edith Stein
Bog nam na put stavlja svece da nas uče raznim otajstvima kršćanskog života, da mole s nama i da nam budu prijatelji. Tako jednom moleći za žene utjecao sam se svetoj Edith Stein i za vrijeme molitve u srcu i umu su mi došle njezine misli i riječi:
Mnoge od vas su uplakane jer se boje zagrliti krvave i probodene noge Raspetoga. Dođite, vidite i poljubite ta stopala u koja je zabijen čavao, veliki…
Tu se utješite … Uzmite svoju maramu i obrišite krv sa tih stopala … Tu je iscjeljenje za vas. Pogledati u svoju bol, prigrliti je i onda donijeti do križa je iscjeljenje.
Mnogi vaši poslovi čine vam se besmislenima i iscrpljujućima i guše vas. Neprestano ponavljanje istog puta, neprestan umor i čim sjednete već galama, već vika, već buka, već nemir… Sve je to tako jer sve to promatrate izvana …
Budite kao obične Rimljanke ili Židovke. Prođite kraj Golgote. Bacite oko na Raspetoga i na prvu učinit će vam se to najvećom besmislenošću. Ali ako budete išle bliže križu, kadrovi će biti sve krupniji i krupniji … Tako dođite do probodenih nogu i vidjet ćete ljubav iznutra. Sve stvari gledajte iznutra. Uzmite krupni plan vaših svakodnevnih poslova i kadrirajte do najkrupnijeg kadra i vidjet ćete ljubav. Samaritanka je bila umorna i prišao joj je Isus i dao joj vode žive. Marija, majka Gospodinova bila je umorna pod križem, ali imala je krupni plan rana i primila je majčinstvo za cijeli svijet … Umorne žene od boli i straha ujutro su se digle i išle na grob i susrele Uskrsloga. Sve je u krupnom kadriranju, u blizini vječne Ljubavi, u blizini Križa i u blizini praznoga groba. Tako ćete od običnih Rimljanki i Židovki postati učenice, učenice Križa, učenice Života, učenice Praznog groba.
Ne bojte se kadrirati krupno svoju bol, to je jedina šansa da pronađete Ljubav koja liječi. Bog ljubi žene. Ljubi ih posebnom ljubavlju. Žene su obzor novog svijeta.
riječi svete Edith Stein iz molitvenog iskustva