Korizma, meditacija i sveti Toma Akvinski. Čuvši ove pojmove lako bismo mogli uskliknuti – dosadano, preteško, prezahtjevo i suhoparno. Pojmovi su to koji izazivaju različite asocijacije: korizma – prekriži čokoladu i izbjegni slatko; meditacija – zijevanje i san, sveti Toma Akvinski – suhoparna nerazumljiva teologija i filozofija koju treba zamijeniti nečim svježim, modernim …
Korizma nije bitka s čokoladom niti križarski rat protiv slatkog, meditacija ne služi uspavljivanju i nije uspavanka i sveti Toma Akvinski nije neka osušena biljka, već je njegova svježina trajna, svježina koju bi i u modernim vremenima trebalo držati uza se … Mirisati na Istinu, širiti miris Dobrote, činiti svijet ugodnim mjestom, ispuniti ga Ljepotom.
Korizmene meditacije su upravo to: korizmene meditacije. Kako je to lijepo zapisao Romano Guardini: „Meditirajući donosimo sebi neku riječ, koja dolazi od Boga, ili neki sveti događaj, te ga izlažemo nutarnjem pogledu, usmjeravamo čitavu svoju egzistenciju na nj; pokušavamo ga shvatiti i usvojiti. Primamo ga u svoju živu nutrinu tako da u njoj postane djelotvoran, kao lik u oku, kao svjetlo u duhu, kao dragocjenost u srcu, kao poziv u duši, kao snaga u volji i djelovanju. Meditacija ponajprije znači otvaranje nutarnjih, životnih vrata. Kao kad se primjerice ore zemlju i sije sjeme. Božja riječ, sveti događaj ulazi u mene i izrasta iznutra, skriven. Kao krvotok, kao žile, kao neuroni … i prožima i stvara novi život.“
U korizmenim meditacijama izlažemo unutarnjem pogledu sveti događaj muke Kristove sa svime što mu prethodi, što se u njemu zbiva i što iz tog svetoga događaja proizlazi, sa svim njegovim učincima. I tako postaje djelotvoran, raste u nama te prožima i stvara novi život.
I tako se odricanje od slatkog pretvara u promatranje slatke Krvi Kristove, meditacija ne uvodi u san nego u buđenje, u život, daje nam vidjeti Drvo života. Nauk svetoga Tome nije nešto suhoparno, nego ono što mijenja interijer modernog života svakoga čovjeka. Muka Kristova koja je uvijek ista sada kroz meditacije kao krvotok, kao žile, kao neuroni prožima moderni svijet i u njemu stvara Život.
(iz predgovora knjige)