Dom Justo Takayama – Kristov samuraju
Katanu i wakizashi zamijenio si križem
Pavao Miki i njegovi drugovi
Svezani lancima
Tisuću kilometra prolaze
Dug je i bolan put
Od Kyota do Nagasakija
Čeka ih razapinjanje
Tiho pjevaju kao slavuji
Tebe Boga hvalimo i
Melodije padaju po poljima riže
I šumama kestena
Izbodeni na križu gledali su u
Presveto
Srce
Isusovo
+++
Petar Kibe i 187 drugova
188 otkucaja u žili Crkve
Crkva Japana živi od njihova pulsa
Izmučeni, progonjeni
Istrijebljeni kao bakreni fazani
Petre Kasui Kibe
Prodan i izdan poput Krista
Odveden u Edo
Okrenut naglavačke
Proboden poput Krista
Kopljem stražara
+++
Iz Časoslova, Acta Sanctorum:
Iz Povijesti mučeništva svetog Pavla Mikija i drugova sastavljene od pisaca suvremenika
Pošto su križevi nasađeni, čudesno je bilo vidjeti postojanost sviju koju su im budili čas otac Pasije a čas otac Rodriguez. Otac Komesar je stalno ostao kao nepomičan očiju uprtih u nebo. Brat Martin je u zahvalu dobroti Božjoj pjevao neke psalme dodajući im redak: U ruke tvoje, Gospodine. A i brat Franjo Blanko jasnim je glasom zahvaljivao Bogu. A brat Gunsalvo još je jačim glasom molio Gospodnju molitvu i anđeoski pozdrav.
Brat naš Pavao Miki, videći gdje se nalazi na najčasnijoj govornici od svih što ih je ikada imao, ponajprije izjavi prisutnima da je Japanac i član Družbe Isusove, da umire zbog propovijedanja evanđelja i da je s tako izvanredna dobročinstva Bogu zahvalan. Zatim nastavi ovim riječima: “Kad sam već došao do ovog trenutka, držim da među vama nema toga koji bi vjerovao da ću sad prešutjeti istinu, pa vam izjavljujem da nema ni jednog puta k spasenju do onoga što ga imaju kršćani.”
Nato svrnu oči k drugovima te ih uze u tom posljednjem boju bodriti; na licu svih njih javi se nekakva radost, ali osobito na Ljudevitu, pa kad mu neki kršćanin doviknu kako će ubrzo biti u raju, pun radosti kretom prstiju i čitavog tijela svrati pogled svih gledalaca na sebe.
Antun, koji je bio zadnji s Ljudevitove strane, upre oči u nebo pa zazvavši presveto ime Isusovo i Marijino zapjeva psalam Hvalite, djeco, Gospodina, što ga bijaše naučio u Nagasakiju na vjeronauku: tamo s mnogo mara djecu poučavaju i u nekim psalmima, koje djeca nauče napamet.
Drugi su pak vedra lica ponavljali: “Isuse, Marijo”, neki su nazočne sokolili za život dostojan kršćanina. Tim i sličnim postupcima dokazivali su spremnost da umru. Tad četvorica krvnika stadoše izvlačiti iz korica koplja kakva upotrebljavaju Japanci. Na taj jezovit prizor svim se vjernicima ote uzvik: “Isuse, Marijo”, i slično. Vjernike stade tužan vapaj koji prodiraše do neba. Krvnici ih jednim ili sa dva udarca učas sve dokrajčiše.
Pomolimo se: Bože, jakosti svih svetaca, ti si svetog mučenika Pavla Mikija i njegove drugove po smrti na križu pozvao u život. Udijeli nam njihovim zagovorom da svoju vjeru čvrsto držimo sve do smrti. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetog, Bog, u sve vijeke vjekova. Amen.