Nalazimo se na kraju mjeseca siječnja, po mnogima najdepresivnijeg mjeseca koji postoji. Uspješno smo preživjeli najtužniji dan u godini[1], a uskoro će proći i taj depresivni siječanj te će doći veljača. Tmurno vrijeme i kratkoća dana, sjeta koja nas ‘pere’ kada se sjetimo uzbuđenja i veselja Božićnog vremena (ili pak svih trauma s još jednog obiteljskog okupljanja) te polagana spoznaja da i ove godine od novogodišnjih odluka neće biti ništa[2], može u našoj nutrini proizvesti neku vrstu težine. Osjećamo bol u srcu. Tužni smo i sjetni.
Ipak, iz iskustva znamo da to što nam se u nutrini događa nije usko vezano uz jedan mjesec u godini, nego obilježava cijeli naš život, našu egzistenciju (koliko god često mi, moderni ljudi, to želimo nijekati)[3]. Bez obzira na vanjske okolnosti, na to koliko se činimo veseli[4], koliko smo slavni i bogati te okruženi ljudima; svatko od nas proživio je određene „mračne“ trenutke, trenutke tuge koju ponekad ni sebi ne možemo objasniti (jer se na van čini da je sve u redu)[5]. Premijer i domar, tajkun i prosjak, majka šestero djece i svećenik – svi znaju što je tuga. Kada se na to nutarnje stanje natalože razni vanjski problemi (oni realni i oni koje smo sami izmislili) i pomiješaju sa svakodnevnim stresom[6] (kojega danas ne nedostaje), čovjek može upasti u stanje produljene tuge (danas poznate kao depresija[7]), koja na tijelo utječe poput stezanja obruča, a nutrinu obavija beznađem i osjećajem nemoći.[8]
Stoga Crkva u svojoj mudrosti na kraju mjeseca siječnja, ali i više od toga – kao putokaz za cijeli naš život – stavlja pred nas lik i djelo svetog Tome Akvinskog, velikog borca protiv tuge i depresije, kako umom, tako i životom[9].
Sveti Toma razumio je što je tuga, koji su njezini uzroci te kako se s njom boriti.
Prema svetom Tomi, tuga je bol koja proizlazi iz nutarnje strepnje pred nekim trenutačnim zlom koje nam prijeti.[10] Nalazimo se u opasnosti iz koje ne vidimo izlaza te se zbog toga u nama javlja tuga s paralizirajućom snagom po dušu i tijelo.[11]
Toma vrlo pojednostavljeno razlikuje četiri vrste tuge, s obzirom na vrstu trenutačnog zla koje prijeti: jednu koja proizlazi iz suosjećanja, drugu iz zavisti, treću iz tjeskobe te ukočenost kao posebno stanje tuge.[12]
Suosjećanje je tuga do koje dolazi kada zlo koje se nanosi drugoj osobi osjećamo kao naše vlastito. To može biti tuga zbog gubitka voljene osobe (smrt, prekid intimne veze… ) ili nemoć da se pomogne i olakša bližnjem koji pati (bilo fizički, bilo duševno). Sveti Toma zanimljivo suprotstavlja i drugu vrstu tuge: kada dobro drugog doživljavamo kao vlastito zlo jer smo zavidni. Zavist je jedan od glavnih grijeha po kojemu smo jako slični đavlu te Crkva od nas traži da ju potpuno izagnamo iz srca.[13] Tjeskoba (anksioznost ili kako ju sveti Toma još naziva: zbunjenost[14]) tuga je „koja opterećuje um, tako da se bijeg od nekog zla čini nemogućim“[15].[16] Kao zadnji vrstu tuge sveti Toma navodi ukočenost (obamrlost) kao stanje kada je „um toliko opterećen, da čak i udovi postanu nepomični“[17]. Najvjerojatnije misli na situacije poput nekog traumatičnog iskustva (npr. rat, prometna nesreća…) u kojoj se od straha ne možemo micati, pa čak niti govoriti[18].
Iz svega navedenog možemo zaključiti da tuga tijelo dovodi do jedne vrstu umora, a dušu do jedne vrste odustajanja, rezignacije, gdje kao da „odustajemo“ od življenja jer mu ne vidimo smisao.[19]
Sveti Toma nakon što je prepoznao bolest, kao pravi duhovni liječnik, prepisuje i lijekove. Kao vrhunski poznavatelj čovjeka shvaća da je za nj pogubno da se u tim trenucima povede za tugom te se „zatvori u sebe“ i potiče ga da baš u tim trenucima „iz sebe izađe“.[20]
Stoga nam daje svojih pet lijekova za tugu: užitak, plakanje, suosjećanje prijatelja, razmatranje istine te spavanje i tople kupke.[21]
Užitak
Toma uspostavlja opće pravilo: „Užitak je za tugu isto što i odmor za umor“ pa kao što „odmor tijela donosi olakšanje od bilo kojeg umora“ tako i „užitak donosi olakšanje ublažujući bilo koju vrstu tuge“.[22] Kao da hoće reći: ‘Kada si tužan, prva stvar koju moraš napraviti je ona koju jako voliš! Pogledaj dobar film, jedi ukusnu hranu, bavi se nekim zanimljivim hobijem…’ Jasno, Toma nas ovdje ne potiče na razvrat i neumjerene užitke protivne našoj naravi (prežderavanje, opijanje, bludničenje, pretjerano scrollanje, izležavanje…) koji nas, kao što znamo iz iskustva, čine praznima te produbljuju našu tugu. Svaki užitak nas obnavlja i liječi samo kada je umjeren.[23] Kao primjer onoga koji je znao uživati imamo i našeg Gospodina Isusa koji je išao na svadbu (usp. Iv 2, 12) te sa svojim učenicima često jeo i pio (čak i nakon svojeg uskrsnuća!, usp. Iv 21, 9-14).
Plakanje (i jecanje!)
Sveti Toma nas potiče (i ohrabruje) na plakanje te nam daje dva razloga zašto je dobro plakati i jecati. S plakanjem „naša bol manje boli“, to jest: „Bolna stvar boli još više ako je zatomljujemo, zato što je duša usmjerenija na nju… ako izbacimo bol, usmjerenost duše se raspršuje… tako da se unutarnja tuga ublažuje”[24]. Toma kao vrstan poznavatelj čovjekovog „sustava“ shvaća plakanje kao mehanizam kojim čovjek iz svojeg organizma izbacuje tugu kao štetnu tvar! Drugi razlog je taj što je čovjekova bol još veća kada mora „glumiti sreću“ nego kad može izraziti tugu. „[R]adnja, koja čovjeku dolikuje prema njegovom stvarnom raspoloženju, uvijek mu stvara ugodu.“, kaže Akvinac.[25] Drugim riječima, užitak je plakati kada si stvarno tužan. Potiskivanje samo uvećava bol.[26] I Gospodin Isus, u svojoj ljudskosti nije potiskivao svoju tugu nego je plakao iz suosjećanja, kako za svojim prijateljem (usp. Iv 11, 35), tako i za svojim narodom (usp. Lk 19, 41).
Suosjećanje prijatelja
Potrebu za ovim lijekom osjećamo najviše u vremenima velike nevolje: naći nekoga s kime možemo podijeliti bol. Razumijevanje je ono što nam najviše treba u teškim trenucima. Toma nam daje dva razloga zašto je to tako. Prvi, tuga je kao jedna vrsta duhovnog tereta[27], stoga kada „čovjek vidi druge rastužene svojom tugom, čini se kao da drugi nose teret s njime, trudeći se… olakšati njegovu težinu… čime teret tuge postaje lakši”[28]. Drugi je taj što kada čovjek osjeti „sućut svojih prijatelja“, osjeti i njihovu ljubav te mu to donosi užitak.[29] Prijatelji su bogatstvo, trebamo ih i oni trebaju nas! Ponekad je SMS poruka ili poziv dovoljan da promijeni stanje u kojem se nalazimo. Dobro se sjetiti i da je Gospodin Isus imao prijatelje i rođake! (usp. Lk 10, 38-42; Lk 19, 1-10; Mk 6, 2-3)
Kontemplacija, tj. razmatranje istine
„Najveći je užitak razmatranje istine“[30], kaže sv. Toma, te je zato i najbolji lijek protiv tuge. Ne ovisimo samo o sjetilnim užicima (poput životinja), nego smo i duhovna bića koja imaju sposobnost „usred nevolja radovati se u razmišljanju o božanskim stvarima i budućoj sreći“[31]. Razmatrati istinu znači razmatrati Boga i raj koji nas čeka. Katekizam nas uči da sva stvorenja imaju određenu sličnost s Bogom. Njihova istinitost, dobrota i ljepota odražavaju savršenstvo Onoga koji je Istina, Dobrota i Ljepota. Stoga se do Boga može doći razmatrajući ono što je On stvorio (usp. KKC, 41), a to je: sve! Tuga se može izliječiti odlaskom u prirodu i divljenjem njezinim ljepotama, putovanjem u daleku zemlju i uživanju u njezinoj kulturi i ljudima, čitanjem velikih književnih djela, uživanju u lijepoj poeziji i glazbi… No od svih istina, najljekovitije je razmatrati (a najveća milost susresti) Onoga koji je sam za sebe rekao da je Istina i Put prema Bogu (usp. Iv 14, 6) putem duhovnih lijekova njegove Crkve[32]: sakramenata[33], svete umjetnosti, duboke pobožnosti, života svetaca i Svetog Pisma[34].
Topla kupka i spavanje
Zadnjim lijekovima Toma, inspiriran spisima svetog Augustina[35], hoće još jednom snažno naglasiti koliko je briga o tijelu ljekovita u borbi s neurednim nutarnjim stanjima. „Tuzi se protivi sve ono što tijelo vraća u normalno stanje… Svako dobro stanje tijela prelijeva se na neki način u srce, kao na počelo i svrhu tjelesnih gibanja”[36], kaže sveti Toma. Poput kakvog srednjovjekovnog fitness trenera kao da želi naš odlazak u teretanu, saunu i masažu nakon kojeg će uslijediti dobar ‘osmosatni spavanac’ povezati sa spasom naše duše (koliko god to neupućenim dušama moglo zvučati blasfemično!) jer zna da duša koju je ukočila tuga koči tijelo, pa on obrnutim redoslijedom hoće prvo otkočiti tijelo, kako bi se s njime otkočila i duša.
Tomina genijalnost u prepoznavanju i rješavanju problema može puno pomoći u svijetu koji voli praktična i brza rješenja. Ipak, ne bismo željeli da se ovaj jednostavni i ponegdje šaljivi sažetak njegova učenja shvati kao banaliziranje borbe s teškim duhovno-psihičkim stanjima kao što je depresija.[37] Želja nam je samo dati jedan optimističan poticaj kako bi se lakše suočilo s ovim pesimističnim ljudskim stanjem.
[1] Catholic Church of England and Wales, St Dymphna – Pray for Us on ‘Blue Monday’, https://www.cbcew.org.uk/st-dymphna-pray-for-us-on-blue-monday/, 13.01.2016. (zadnji pristup 10.01.2025.)
[2] Više o biološkim, psihološkim i društvenim razlozima siječanjske depresije na: News in Health, Beat the Winter Blues-Shedding Light on Seasonal Sadness, https://newsinhealth.nih.gov/2013/01/beat-winter-blues, siječanj 2013., (zadnji pristup 10.01.2025.), Gill, M., How to beat the January Blues as we approach Blue Monday, https://www.cygnetgroup.com/blog/how-to-beat-the-january-blues-as-we-approach-blue-monday/ , 09.01.2023. (zadnji pristup 10.01.2025.); Dimment, A., Navigate the ‘January Blues’ by building resilience that lasts, https://www.rospa.com/news-and-views/navigate-the-january-blues, (zadnji pristup 10.01.2025.)
[3] Istraživanja pokazuju da smo u situacijama kad smo u društvu skloni potiskivati negativne emocije. Više na: Juras, L. (Zagrebačko psihološko društvo), JE LI DRUGIMA UISTINU BOLJE NEGO MENI, 18.09.2018., https://zgpd.hr/2018/09/18/je-li-drugima-uistinu-bolje-nego-meni/ (zadnji pristup 26.01.2025.)
[4] Veliki učitelj nutarnjeg života, sveti Ivan Kasijan (kojega kao autoritet navodi i sveti Toma) objašnjava: „[R]adost i veselje nisu sinonimi; čovjek može trpjeti i biti radostan, ali ne i veseo.“ (Ivan Kasijan, Duhovni boj s osam glavnih strasti, prema Filokaliji priredile Brigita Peček i Sonja Tomić, 2. izdanje, Biblioteka Stella Maris, Zagreb, 2011., str. 70.)
[5] Zbog Istočnog grijeha u čovjeku koji je ranio ljudsku narav, čovjek je podložan raznim neurednim i neprirodnim stanjima kao što je tuga. U Katekizmu Katoličke Crkve čitamo: „Slijedeći svetog Pavla Crkva je uvijek naučavala da golema bijeda koja pritišće ljude i njihova sklonost na zlo i na smrt nisu shvatljivi bez veze s Adamovim grijehom i činjenice da nam je on u nasljeđe predao grijeh s kojim se rađamo svi zaraženi i koji je ‘duševna smrt’.“ (Katekizam Katoličke Crkve, Glas Koncila, Zagreb, 2016., 403, citirano dalje: „KKC“). Ivan Kasijan također navodi tugu kao jedan od osam glavnih strasti (tj. poroka, grijeha). (Ibid., str. 67-71).
[6] Zbog užurbanog života, čini se kao da su ljudi danas upali u neko stanje kroničnog stresa. Vidi: Mayo Clinic, Chronic stress puts your health at risk, 01.08.2023., https://www.mayoclinic.org/healthy-lifestyle/stress-management/in-depth/stress/art-20046037 (zadnji pristup 26.01.2025.)
[7] Prema službenim stranicama HZJZ-a, depresija se definira kao bolest koju prate sljedeća raspoloženja: „… dugotrajna tuga, nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima i duševna bol…“ (HZJZ, Depresija, https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/depresija/ , 07.09.2017. (zadnji pristup 17.01.2025.)
[8] David u Psalmu 31 opisuje smrvljujuće učinke depresije na njegovo tijelo i duh: „… jer sam u tjeskobi, od jada mi slabi oko, duša i tijelo. Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.“ (Ps 31, 10-11; svi biblijski citati u članku prema: Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2016., glavni urednici: Jure Kaštelan, Bonaventura Duda O.F.M.) Sveti Toma smatra da je tuga po tijelu najštetnija strast od svih ljudskih strasti. Za više vidi: Summa Theologiae Ia IIae, Q. 37, a. 4. (Zbog nedostatka prijevoda dijelova Summe koji se odnose na tugu i njezine lijekove pri pisanju ovog članka korišten je engleski prijevod koji se može naći na sljedećoj stranici: https://aquinas101.thomisticinstitute.org/summa/, a pojedini citirani dijelovi prevedeni su od strane autora.)
[9] S obzirom na njegov životopis, možemo pretpostaviti kako mu tuga već od mladenačkih dana nije bila strana. Kao mladi dvadesetogodišnjak doslovno je bio zarobljen od strane vlastite obitelji na godinu dana te prisiljavan da napusti svoj dominikanski poziv na razne, često i gnjusne načine (kao npr. kad su mu braća platila prostitutku da ga zavede), ali se Toma svojom snažnom voljom i žarkom vjerom uspješno odupro svim njihovim nasrtajima te ostao nepokoleban u svojem zvanju. Za više, vidi: Toma Akvinski Izabrano djelo, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005., izabrao i preveo: Tomo Vereš; drugo znatno prošireno i dotjerano izdanje priredio: Anto Gavrić, O. P., str. 29-31.
[10] Summa Theologiae Ia IIae, Q. 35, a. 2.; q. 36, a. 1. Na ovom mjestu ne možemo detaljnije iznositi nauk sv. Tome o tuzi i njezinim uzrocima, ali upućujemo čitatelje na pitanja 35. i 36. Summe u kojima se Toma podrobno bavi tom temom.
[11] „Ako je… snaga zla tolika da je isključena svaka nada da se zlo može izbjeći, tada je čak i nutarnji pokret (duše zahvaćene tugom) potpuno spriječen, tako da ona ne može krenuti ni jednim ni drugim putem. Ponekad je čak i tijelo u svojem vanjskom kretanju paralizirano, na način da se čovjek potpuno ukoči.“ (Summa Theologiae Ia IIae, q. 37, a. 4.)
[12] Tu podjelu Toma preuzima od svetog Grgura Nazijanskog te Ivana Damašćanskog. Vidi: Summa Theologiae Ia IIae, Q. 35, a. 8.
[13] V. KKC 2538, 2539, 2540. Papa Franjo kaže: „Zavist je oholog anđela koji nije htio prihvatiti utjelovljenje odvela prema uništenju čovječanstva… Tako u naše srce ulazi ljubomora, zavist i konkurencija, a mogli bismo svi u miru živjeti kao braća. Tako počinje borba i želja za uništenjem.“ Di Bussolo, A. Hadaš, I. – Vatikan, Papa: Đavao uništava čovjeka, jer je Bog postao jedan od nas, 12.11.2019., https://www.vaticannews.va/hr/papa-franjo/misa-sveta-marta/2019-11/papa-djavao-unistava-covjeka-jer-je-bog-postao-jedan-od-nas.html (zadnji pristup: 26.01.2015.)
[14] Summa Theologiae Ia IIae, Q. 35, a. 8.
[15] Ibid.
[16] U javnom prostoru se danas često spominje anksiozni poremećaj, posebno u kontekstu mentalnog zdravlja mladih. Jedan od glavnih razloga zasigurno su i ovisnosti o društvenim mrežama koje nudi „lagani bijeg“ od kompleksnih problema i pitanja i time „bijeg od nekog zla“ kako kaže sv. Toma (odnosno rješavanje problema u današnjem smislu) čine „još nemogućijim“. Za više o utjecaju društvenih mreža na anksioznost: UC Davis Health, Social media’s impact on our mental health and tips to use it safely, 10.05.2024., https://health.ucdavis.edu/blog/cultivating-health/social-medias-impact-our-mental-health-and-tips-to-use-it-safely/2024/05 (zadnji pristup: 26.01.2025.)
[17] Summa Theologiae Ia IIae, Q. 35, a. 8.
[18] „A razlog zašto se za ukočenost posebno kaže da osobu lišava govora jest taj što je od svih vanjskih pokreta glas najbolji izraz unutarnjih misli i želja [koje su u tom trenutku paralizirane].“ Ibid.
[19] „Tuga nas… čini umornima, letargičnima, i nevoljnima učiniti bilo što jer se pitamo: ‘Koja je svrha?’“ (Fradd M., St. Thomas Aquinas on the Five Remedies for Sorrow, objavljeno u: Principles from Christendom College, broj VII., izdanje II, Christendom College, 2021, str. 3., prevedeno s engleskog od strane autora
[20] „Tuga je vrsta bijega ili povlačenja [u sebe], dok je užitak vrsta potrage ili pristupa [drugima].“ Summa Theologiae, Ia IIae, Q. 36., a. 1.
[21] Na prvu bi neupućena osoba od Tome kao katoličkog svećenika očekivala lijekove koji su „jako duhovni“, npr. molitve, hodočašća, čitanje duhovnog štiva itd. Ipak vidimo da je većina lijekova koje Toma preporučuje izrazito opipljiva. To je zato što je Toma shvaćao međuodnos duše i tijela. Više o tome u: Dujić, A., Mala škola teologije sv. Toma Akvinski: O duši – lekcija prva, 26.01.2024., https://www.kesduhovnikutak.com/blog/mala-skola-teologije-sv-toma-akvinski-o-dusi-lekcija-prva/ (zadnji pristup 27.01.2025.)
[22] Summa Theologiae, Ia IIae, Q. 38., a. 1.
[23] Kako nas uči Katekizam: „Umjerenost obuzdava privlačnost sjetilnih užitaka i osposobljuje za ravnotežu u uporabi stvorenih dobara.“ (KKC, 1838); „Krepost umjerenosti raspolaže čovjeka da izbjegava svakovrsno pretjeravanje, zloporabu jela, alkohola, duhana i lijekova.“ (KKC, 2290).
[24] Summa Theologiae, Ia IIae, Q. 38., a. 2.
[25] Ibid.
[26] Papa Franjo lijepo objašnjava zašto ljudi danas ne žele plakati: „Svjetovan čovjek ignorira, okreće glavu kada se u obitelji ili u njegovoj sredini pojave problemi bolesti ili patnje. Svijet ne želi plakati: radije ignorira bolne situacije, prikriva ih i skriva. Mnogo se snage troši na to da se pobjegne od situacija u kojima je prisutna patnja, misleći da je moguće maskirati stvarnost.“ (Papa: Samo osoba koja zna plakati može biti istinski sretna, 14.09.2023., https://www.bitno.net/vjera/duhovnost/papa-samo-osoba-koja-zna-plakati-moze-biti-istinski-sretna/ (zadnji pristup: 27.01.2025.)) U modernom svijetu često se govori o potisnutim emocijama i njihovim posljedicama.
[27] Toma analogiju posuđuje od Aristotela, v. Summa Theologiae, Ia IIae, Q. 38., a. 3.
[28] Ibid.
[29] Ibid.
[30] Summa Theologiae, Ia IIae, Q. 38., a. 4.
[31] Ibid.
[32] „Crkva je s Kristom jedno.“ (KKC, 795)
[33] Euharistija, kao najveći od sakramenata naziva se još i „lijek besmrtnosti“ (usp. Ibid., 1331)
[34] „Savršen je zakon Gospodnji- dušu krijepi…“ (Ps 19, 8)
[35] Toma prepisuje iz njegovih Ispovijesti: „Čuo sam da je kupelj dobila svoje ime [*Balneum, od grčkog {balaneion}]… zbog toga što tjera tugu iz uma… Spavao sam, probudio se, te osjetio da je poprilično popustila moja bol.“ (Vidi: Summa Theologiae, Ia IIae, Q. 38., a. 5.) Zanimljiva je epizoda iz Svetog Pisma gdje Bog proroka Iliju u jednom od njegovih depresivnih trenutaka okrepljuje hranom i snom prije ikakve daljnje duhovne aktivnosti (usp. 1 Kr 19, 5-8). Više: Corbitt, S., Digging out of Depression, 25.01.2016., https://media.ascensionpress.com/2016/01/25/digging-depression/ (zadnji pristup: 28.01.2025.)
[36] Ibid.
[37] Više o krivim (‘kršćanskim’) pristupima u borbi s depresijom: Wright, S.D. It’s not a sin to be depressed: Here’s what Aquinas and Neri have to say, 01.09.2022., https://wmreview.co.uk/2022/09/01/depression-aquinas-neri/ (zadnji pristup: 28.01.2025.)