Author: Duhovni kutak

Rim 8, 15: Ta ne primiste duha robovanja… Ovo mi je razmatranje, meditacija, baš bilo dinamično. Dolazile su mi misli nadahnute Riječju. Nema natrag na staro, na prolazno: da se opet bojite!? Ne, nikako. Otac je zaštita, sigurnost, sloboda. Sloboda je antipod ropstvu. Sve što

To da me Duh Sveti vodi doživljavam kao izbavljenje. Izbavljenje od pogrešaka u svakodnevnim obvezama. U odlukama na poslu i u međuljudskim odnosima. Odričem se svih drugih idola, naravno, ali i sila! Sila? Što je to? Jedna je samo Sila, a to sam ja. Isti

Svemoćan po Duhu Svetomu. Opet tu zastajem. I mislim kako je to Gospodin svemoćnost darovao svome djetetu. Svemoćan – to ne znači biti svemoćan u svijetu, na način kako to svijet gleda. Svemoćan znači biti svemoćan u Gospodinu. U Ocu. I Sinu. I Duhu Svetomu.

Čega ću se odreći i zašto? Odreći ću se svega što me zadržava i sputava biti tik uz Gospodina, i to zato da mogu lakše meditirati i razmatrati. Tako da mi sve te misli iz drugih područja ne ulaze u razmatranje, ne ometaju, ne rastresaju.

Danas mi je meditacija više bila disciplina nego nešto drugo. Kao da se nisam mogao pomaknuti, kretati se. Bilo mi je teško i sabrati se, vraćao sam se osobnom molitvom. Molio sam Duha Svetoga za bliskost, da se mogu prilijepiti uza Nj. Da tako ostane.

Ovo sam zapisao tijekom priprave za meditaciju: Četiri su razine zamki koje sam osjetio u razmatranjima, a osobito su došle do izražaja tijekom meditacije i razmišljanja o meditaciji: Umor, pospanost, nedostatak vremena Obzir prema tome kako svijet i ljudi gledaju na osobnu molitvu – „nije